Zašto je 21. prosinca važan za Božić?

Doista, kakve veze ima današnji datum sa Betlehemskom zvijezdom? Čini se kako nema nikakve poveznice, jer kada govorimo o Betlehemskoj zvijezdi onda se najčešće spominjemo blagdana Tri Kralja, a znamo kako to dolazi u siječnju. Što je posebno u današnjem danu da nas povezuje sa Betlehemskom zvijezdom? Nemojmo uopćavati stvari: ne želim razmišljati o 21. prosinca 2021. ili 2022. ili neke treće godine, već isključivo 2020. Postoji jedna poveznica, a to je jedna nebeska pojava koju astronomi nazivaju velikom konjukcijom!

Pa da pojasnimo: konjukcija je prividno približavanje ili „susret” dvaju planeta jedno drugome. Riječ je o pojavi koja se javlja kada se gleda planete koje djeluju spojeni kao jedna velika zvijeda. Naime, kada su planeti u konjukciji zapravo se nalaze u istoj vidnoj liniji.

Na današnji dan (2020.) dogodila sekonjukcija Jupitera i Saturna koja je bila vidljiva u vremenu od otprilike od 16:30 do 18:30. Drugim riječima, ova dva planeta našli su se u istoj vidnoj liniji i za naš pogled djelovali su spojeni- konjuktirani. U astronomiji, ovaj je događaj toliko poseban da ima vlastiti naziv i naziva se velika konjukcija.

O KONJUKCIJAMA U PROŠLOSTI

Johannes Kepler je izračunao kako se na prijelazu sa 7. na 6. godinu prije Krista dogodila konjukcija planeta Jupitera, Saturna i Marsa. Osim toga, Kepler je doživio supernovu za vrijeme svoga života i smatrao ju je zvijezdom. Vjerovao je kako se sa konjukcijom planeta pojavila i supernova te je to bilo uzrokom fenomena kojeg su vidjeli Mudraci sa istoka, odnosno Tri Kralja kako ih mi zovemo, koji su iz Balibona krenuli put Jeruzalema za „zvijezdom”.

Friedrich Wieseler, drugi je proučavatelj neba koji je na kineskim kronološkim tablicama našao da se na prijelazu sa 4. na 3. godinu prije Krista doista pojavila sjajna zvijezda koja je bila vidljiva dulje vremena, a najvjerojatnije je riječ o supernovi.

Konačno Ferrari d`Occhieppo postavlja teoriju o supernovi ad acta i odbacuje mogućnost da je supernova bila Betlehemska zvijezda. Za njega je dovoljna konjukcija planeta budući se ta konjukcija može vremenski precizirati.

Možemo dakle potvrditi slijedeće pojave: najprije je potvrđeno kako se oko 7-6. godine prije Krista dogodila stvarno konjukcija Jupitera i Saturna u sazviježđu Ribe. Isto tako je potvrđena i druga konjukcija Jupitera i Venere oko 3. godine prije Krista. Konačno treba potvrditi i pojavu supernove koja je bila vidljiva unutar prijelaza sa 4. na 3. godinu prije Krista.

A SADA MALO ASTROLOGIJE: TKO SU BILA TRI KRALJA?

Evanđelist Matej ljude koji su sa istoka došli pokloniti se Isusu zove Mudracima. U u izvorniku ih se naziva magoi (što možemo prevesti kao mudraci). Kasnije se to preuzelo kao magi, što u našem jeziku označava mađioničara, opsjenara, ponekad vračara, čarobnjaka, zavodnika, posjednika i vršitelja nadnaravnog znanja i umijeća, varalica,… Sve ovo bi se moglo shvatiti kao jedno negativno obilježavanje ovih ljudi. Ipak, ove se ljude shvaća najprije kao pripadnike perzijske svećeničke kaste. U helenističkoj se kulturi držalo ovakve ljude kao glasnike istinske religjie; u njima se jasno vidio snažan utjecaj filozofske misli. Tako su se grčki filozofi često prikazivali kao učenici Magoa. Čak je i sam Aristotel govorio o filozofskom radu maga.

Bez obzira kojem su sloju društva pripadali, a vjerujemo kako su bili dijelom svećeničke kaste, ovi su mudraci zasigurno poznavali zvijezde i nebeska tijela. U Babilonu je postojala skupina zvjezdoznanaca o kojima postoje napisi na glinenim pločicama. Oni su posebno proučavali konjukciju Jupitera i Saturna u zviježđu Ribe koja se zbila oko 7-6. godine prije Krista. Ova ih je konjukcija upućivala na Judeju, na jedan svoj čudan način. Postavlja se pitanje što je ovu trojicu potaklo da napuste sve i da krenu baš prema Judeji?

Za pojašnjenje ovog malo ćemo dotaknuti ondašnje razmišljanje o nebeskim tijelima koje koincidira sa današnjom astrologijom. Naime, Jupiter je označavao glavnog babilonskog boga Marduka: „Jupiter, zvijezda najvišeg babilonskog božanstva, pojavila se u svojem najvećem sjaju kod večenjega izlaska pokraj SATURNA, kozmičkog predstavnika ŽIDOVSKOG NARODA” (Ferrari d`Occhieppo, Der stern von Bethlehem, str. 52). Saturn je označavao Židovskoi narod, a Riba, sazviježđe u kojem se dogodila konjukcija- kasnije se uzima kao kršćanski simbol. Ima puno simbolike u tome, zar ne? Možemo kazati kako je ovo moglo babilonske astronome potaknuti na razmišljanje da se dogodilo nešto značajno što je vezano uz Židovski narod, pa je konstelacija zvijezda, odnosno velika konjukcija bila prvi znak Mudracima da krenu na putovanje.

Mudraci kreću na putovanje. Pretpostavimo kako su Mudraci vidjeli konjukciju 6. godine prije Krista. Krenuli su na put od Babilona (Jupiter) prema Saturnu (Izrael) i sigurno su putovali 2-3 godine slijedeći nebeska tijela. Na putu im se pojavila i supernova koja je pojačala dojam da slijede istu zvijezdu, isto nebesko tijelo. Ovo znači kako je moguće da su u Betlehem stigli s prijelaza 4. na 3. godinu prije Krista, odnosno u vrijeme kada se Krist stvarno rodio.

Prisjetit ću Vas kako je u računanju godine rođenja Isusa Krista došlo do pogreške, pa stvarna godina rođenja Isusa Krista pada u vrijeme 3-5 godine prije Isusa Krista, odnosno 3-4 godine ranije od proračuna po kojem se ravna današnji kalendar. Zašto je to za nas važno? Pa 3. godine prije Krista na nebu se pojavila nova konjukcija Jupitera i Venere, koja je kao nova zvijezda vodila Mudrace put Betlehema. Ako uzmemo u obzir prijašnje konjukcije Jupitera i Saturna, supernovu, i zadnju konjukciju Jupitra i Venere, bit će jasnije kako je moguće da su prirodne pojave na nebu bile shvaćena kao zvijezda koja je vodila tri kralja do mjesta i događaja rođenja Isusa Krista u Betlehemu. Sve ove konjukcije u kombinaciji sa supernovom, lako mogu dati fizikalno objašnjenje postojanja nebeskog tijela koje je djelovalo kao jedna zvijezda

JE LI ZVIJEZDA STVARNO POSTOJALA ILI JE BILA KOMET?

Ipak, je li fizikalno pojašnjenje dostatno za ispravno razumijevanje ovog događaja u kojem su se mudravi uputili na dalek put, ili je ono bilo samo poticaj na traženje nečeg nadnaravnog u ovom svijetu? Postavlja se pitanje utemeljenosti vjerovanja kako je riječ o kometi kako to mnogi smatraju, jer nema podataka da je upravo u to doba prošao bilo kakav komet blizu Zemlje koji se mogao vidjeti. Halleyev komet prošao je najbliže oko 12. godine prije Krista, a kako on prolazi tek svakih 75 godina pored Zemlje, pitamo se što je to bilo tako intezivno na nebu da je privuklo ove Mage, u ono vrijeme znanstvenike da slijede taj znak. Naime Magi su bili zvjezdoznanci, ljudi koji su dobro poznavali nebeske pojave. Kako je onda moguće da ih jedan fenomen koji se ponavlja i kojeg su poznavali od ranije, može potaknuti da ga tumače na posve drugačiji način?

Možda je ispravnije pitati se, je li to stvarno bio nebeski fenomen kakve mi poznajemo, ili je riječ o božjoj intervenciji u pogledu na jednu prirodnu pojavu- izvanrednu prirodnu pojavu? Ne vjerujem kako bi Halleyyev komet unio toliku radost u Mage koji su se nagledali kometa i kometa i koji su izvrsno znali o čemu je riječ, kao što je to učinila Betlehemska zvijezda. U velikom dijelu crkvene predaje nalgašava se izvarednost ove zvijezde; kao da je to bila jedna izvanredna pojava posve neshvatljiva astronomiji. Ipak, pogrešno bi bilo odbaciti ovu zvijezdu kao prirodnu pojavu. To je sigurno bila prirodna, ali istovremeno izvanredna pojava.

Sveti Ivan Zlatousti kaže „da to naime nije bila obična zvijezda, odnosno, kako se meni čini, da uopće nije bila zvijezda, nego nevidljiva moć koja je poprimila ovaj oblik, čini mi se da ponajprije proizlazi iz puta kojim je išla. Ne postoji, naime, nijedna zvijezda koja bi se kretala ovim pravcem” (In Mattheum, homilija VI. 2, pogl. 57,64). Većina zvijezda, veli sveti Ivan Zlatousti u 4. stoljeću, izgleda kao da se kreće od istoka prema zapadu, ali je ova zvijezda išla sa sjevera na jug, jer takav je geografski položaj Palestine u odnosu na Perziju. Nadalje, ova je zvijezda bila vidljiva i danju baš kao i kometi koji su nerijetko vidljivi danju. Ovo su Magi sigurno dobro poznavali kada je to poznavao i sam Ivan Zlatousti. Stoga se pitamo što je zapravo bilo čudno u toj zvijezdi da su je oni slijedili? Nije li malo neobično da tako dobri poznavaoci neba, slijede jednu već dobro poznatu pojavu?

KOZMOS GOVORI O KRISTU

Je li moguće da je Bog intervenirao u njihovu životu tako snažno da su ostavili sve za sobom, svoje položaje u društvu, karijere, svoj privatni život i pošli u susret bogu kojeg su pronašli kao dijete u Betlehemskim jaslama. Otkud im sigurnost da je cilj njihove potrage u djetetu? Jedino logično rješenje nalazimo u zvjezdoznanstvu babilonskih mudraca. Moguće je jedino da su slijedeći svoje spoznaje o nebeskim tijelima dobili poticaj od Boga koji ih je potaknuo na ispravno tumačenje jezika prirode, svemira. Ipak, bez Božje intervencije, teško bi protumačili stvari ispravno.

Ono što je nama bitno jest shvatiti kako stvorenje upućuje na svoga stvoritelja, tako su i ova nebeska tijela upravile Mudrace prema Kristu. Problem je odgonetnuti jezik stvorenja, jer taj jezik stvorenja pun je mistike i skrivenih tajni koje govore o Stvoritelju i koje u čovjeku pobuđuju želju da odgonetne taj jezik prirodnih zakona, a sve u nadi kako će se Stvoritelj jednom očitovati čovjeku.

Ipak, ovakva spoznaja može čovjeka i odvući od Boga. Lako velika spoznaja može čovjeka „spustiti na zemlju”, da ne gleda u „nebo”, kako bi se zakopao u vlastite sustave spoznaje vjerujući kako oni sve mogu otkriti i kako njima sve može pojasniti, te kako se njima može suprostaviti skrivenim silama svijeta. Često u ovu zamku upada i moderna znanost koja misli da može protumačiti sve, da zna sve, ali onda odjednom se pojavi neki virus… Znanost se nerijetko zakopa u svoje okvire kojima sama sebe limitira, pa gleda isključivo na rješenja problema kojeg proučava. Ta isključivost isključuje nerijetko i one koji posve drugačije misle o problemu.

U našoj pripovijesti sve je moguće: zvijezda Mudrace potiče da traže kralja židovskog; stoga ih vodi najprije u Jeruzalem. Oni su vjerojatno promatrali zvijezde kao božanske sile koje određuju sudbinu ljudi, jer, u konačnici bili su astrolozi i astronomu u jednome. Za njih su planeti imali imena božanstava, i bili su božanski znakovi. Stoga su prema uvriježenim mišljenjima vladali postupcima ljudi. Čovjek je tražio načina da ovlada time, da shvati kako može uskladiti svoje postupanje sa nebeskim- božanskim silama.

Kozmos zapravo govori o Kristu i puno je vjerojatnije kako je Bog upravio nebeska tijela da se pokažu Mudaracima na način na koji će oni shvatiti što im je činiti. Stoga je scena sa zvijezdom zapravo demitologizacija kada su u pitanju kozmos i nebeska tijela. Kozmos i sve u njemu govori o Kristu, ali ne određuje zvijezda sudbinu djeteta, već dijete upravlja zvijezdom. Dijete-Bog- Čovjek je veće od svih prirodnih sila. Dakle, čovjek (jer Dijete je i čovjek) vrjedniji je od svih sila materijalnog svijeta i od čitava svemira. Osim toga, Bog se utjelovio i postao čovjekom, kako bi se čovjek mogao pobožanstveniti, a ne gledati u horoskope i baviti se tričarijama!

BOG SE SLUŽI PRIRODNIM POJAVA I LJUDSKIM SPOSOBNOSTIMA DA BI ČOVJEKA DOVEO K SEBI

Gašpar, Melkior, Baltazar primili su znak od Boga: Bog se koristio njihovim znanjem da ih dovede do sebe. Nasuprot Mudraca, nalazimo pastire kojima je Bog jednostavno govorio po anđelu. Možda je i ova zvijezda bio anđeo koji je magima govorio jezikom koji su oni poznavali- jezikom njihova proučavanja? Magima Bog govori po zvijezdama koje su proučavali. Zašto im ne govori kao pastirima, izravno? Sv. Grgur Veliki veli kako nisu bili u potpunosti spremni koristiti razum da spoznaju Gospodina, jer su još uvijek imali u sebi nešto zatvoreno spram Boga. Taj prostor je zatvarala njihova vlastita spoznaja i nedostatak poniznosti. Unatoč tome, napustivši sve, napustivši sebe, pronašli su Boga. Radost koju im je zvijezda ulila u srca odvela ih je na pravo mjesto- k Bogu.

Mudrace možem shvatiti na dva načina u prenesenom značenju. Možemo preko njih shvatiti kako religioznost može biti dvosmjerna: može biti prava, koja vodi k Bogu, ka Isusu Kristu, put pravoj spoznaji. To je ona religiozna i filozofska mudrost koja ljude stavlja na put prema Bogu- vodi prema Kristu. Ali, može biti lažna, koja udaljava čovjeka od Boga, kada se naočigled Kristove prisutnosti ne otvori put prema Bogu, kada se usprotivi jednome Bogu i Spasitelju, kada se ljudski um zatvori u vlastite limite ne dopuštajući nikome komunikaciju vlastitih stavova.

Dozvolit ćete da ovo razmišljanje preselim u sadašnje vrijeme. Danas je mnoštvo naroda poput Maga. Puno je ljudi koji imaju neke spoznaje, i zbog toga misle kako su pametni, svi sve znaju, ali im njihova spoznaja, njihov razum ne dopušta da pronađu Boga u svom životu. Jer kako bi razum pronašao nadnaravno, čovjek mora imati srce priprosta pastira koji nije opterećeno ničim, mora imati srce siromašno od sebe i svijeta, mora imati srce- štalicu.

Na žalost, malo je danas takvih ljudi, a puno je više onih koji sve znaju. Svjesni su zapravao da nešto znaju, ali misle da sve znaju. Takav im stav, unatoč razumu ne dopušta pronaći Boga, jer unatoč spoznaji nedostaje im poniznosti, nedostaje srce za pronaći Boga.

Oprostite što ću možda malo sada zlorabiti ovaj tekst. Usudit ću se kazati kako su se Mudraci na put uputili ne samo zbog spoznaje, ili bolje kazati ne toliko zbog spoznaje, koliko zbog radosti koju je u njihovo srce unijela nebeska pojava koju mi nazivamo „Betlehemskom zvijezdom”. Doista, čudna je to bila nebeska pojava; konjukcija, Velika konjukcija, supernova,…, tko zna što! O svemu tome su Mudraci znali puno, ali to im je znanje bilo samo podloška da prepoznaju jezik neba, a radost im je poslužila da prepoznaju jezik Boga. Stoga, mislim kako neću pogriješiti kažem li kako ih je više na put potakla radost nego nebeske pojave!

Zašto je Božić poseban blagdan? Ma upravo zbog te radosti koju su osjetili Magi. Stoga Bog u Božiću donosi jednu tihu radost, posebnu radost koja grije sva srca u božiću jer želi podsjetiti ljude kako pronaći najprije svoje srce. Želi podsjetiti ljude kako i pronaći Boga preko te radosti poput ova Tri Kralja koja su ga pronašla više po toj radosti, nego po svom velikom znanju.

Scroll to Top