Zakon dijeljenja ljubavi

Četvrtak, 07. srpnja 2022.

Mt 10, 7-15

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji, negoli gradu tomu.«

ZA DOVESTI DUŠE U NEBO, TREBA SE ODVOJITI OD ZEMALJSKOG

U današenjm evanđelju ponovo se naglašava onaj cilj zbog kojeg je Gospodin ostavi Crkvu u svijetu: “Približilo se kraljevstvo nebesko”. Nebo je cilj svih naših poslova I svega što na zemlji radimo. Naš je posao jednak apostolskom: dovesti sve duše u nebo. A za let u nebo, potrebno je odlijepiti se od zemlje. Kako bi bili “lakši za let”, kako ne bismo imali nepotrebne terete u svom životu, Isus poučava učenike kako se valja odvojiti od svega zemaljskog što nam može zasmetati na putu u nebo: “Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa”. „Gospodin nam brani vezivati svoje noge vezovima smrti, kako bismo, došavši u svetu zemlju, došli bez ičega; bez štapa, kojim bismo mogli udariti zmiju ili na kojeg bismo se mogli osloniti u samoobrani1. Gospodin time želi da se njegov apostol oslanja samo na Gospodina i njegovu providonosnu ljubav. Onaj koji krene propovijedati za Gospodina, dobit će od Gospodina sve. Dobit će puno bolju plaću od Boga, nego što to može sam zaslužiti na zemlji. Naime, naviještati evanđelje (propovijedanjem, životom) toliko je dragocjena da nijedna zemaljska stvarnost ne može biti plaća za to. Naviještati Kraljevstvo nebesko, može se rekompenzirati samo u kraljevstvu- a to je puno više od svega zemaljskog.

Onome koji živi kršćanstvo, navješćujući svojim životom kraljevstvo nebesko, ljudi ne mogu dati plaću, jer plaću će dobiti od Boga- život vječni. Istovremeno, ne trebaju strepiti za svoje potrebe- one će na zemlji biti namirene od zemaljskih dobara.

PRINCIP DIJELJENJA OLAKŠAVA OD TERETA ZA LET

Drugim riječnikom kazano, nije se potrebno brinuti previše oko zemaljske stvarnosti, jer ona ne smije biti cilj ovog života. Onom čovjeku kojemu je život na zemlji cilj, i kojemu je stjecanje materijalnih dobara cilj, presuda je napisana: propast će zajedno sa svojim blagom. Sve stvari na zemlji moraju nam poslužiti za let u nebo. I to je njihova jedina i istinska svrha. To materijalno dobro je za nas dobro samo u onoj mjeri u kojoj zadovoljava naše potrebe, olakšava život i pomaže onima s kojima trebamo dijeliti sve. Taj princip dijeljenja materijalnog moderan čovjek sve više napušta. Ima istina lijepih primjera kako se živi kršćanska ljubav preko dijeljenja materijalnih dobara. Na žalost, sve je više onih koji dobra zemlje čuvaju za sebe pokretani bezrazložnim strahom za vlastitu egzistenciju. Tako, taj nepotrebni strah izaziva tjeskobe i otvara pitanja o životu na koja odgovor ne možemo dati, unoseći tako nesigurnost u život čovjeka.

Kada bismo živjeli pravi duh kršćanske ljubavi, onda nam materijalno ništa ne bi predstavljalo. Gospodin tako naučava svoje učenike: Besplatno primiste, besplatno dajte! (…) Ta vrijedan je radnik hrane svoje”. Bog će se pobrinuti za onoga koji želi raditi za njega. A raditi na Božjoj njivi pozvan je svatko- ne samo svećenici i redovnici- već svi ljudi. Na toj se njivi radi tako što se živi kršćanstvo dosljedno naučavanju Isusa Krista i tako što se pažljivo sluša glas Crkve i svakoj stvari koja se tiče ovozemaljske, ali i nebeske stvarnosti. Ipak, kada bismo ovo dijeljenje reducirali samo na materijalno, teško bismo pogriješili. Mnogi naime, znaju dijeliti materijalno, ali dijeleći materijalno ne dijele svoju ljubav. Stoga se na ovaj princip dijeljenja treba gledati iz perspektive bratske ljubavi i tek onda taj princip dijeljenja ima smisla.

PRINCIP LJUBAVI- PRINCIP BRATSTVA

Kada se čovjek odluči na život u kojem se ne boji podijeliti svoje, onda kršćanska ljubav postaje njegov životni princip, a temelj tog života nalazimo u Isusovim riječima: “Besplatno primiste, besplatno dajte!”. Davanje bez da se traži nakanda za sebe je davanje iz ljubavi prema bližnjemu. No kada to davanje usmjerite i osobi o kojoj pojma nemate, onda možete shvatiti kako to više nije samo ljubav prema bližnjemu već prema Bogu. Naime, nadoknadu vam ne može dati čovjek s kojim nemate previše posla, i kojeg možda nikada u životu neće više vidjeti, već samo Bog koji poznaje nakane vašeg srca. Ovako postupati sa neznancima, moguće je samo ako stranca shvatimo kao bližnjeg- kao svoga brata. Tako nas princip darežljive ljubavi dovodi do principa bratstva, bratske ljubavi.

Isus Krist, Sin Božji se utjelovio kako bismo mi mogli primiti njegovo posinstvo. Zato sveti Pavao u Poslanici Rimljanima i kaže: “(14) Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (15) Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: “Abba! Oče!” (16) Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; (17) ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo2. Ako smo primili posinstvo Božje primajući Duha Svetoga po sakramentima, onda smo braća sa Kristom. Svijest o bratstvu s Isusom Kristom, otvara nam prostor za drugačije razmišljanje o bližnjima. Svi smo Kristovi- svi smo Kristova braća- svi smo braća! Pavao stoga u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava kako se ne treba previše vezivati uz svijet ili uz ljude, već živjeti samo primjenjujući princip bratstva s Kristom. Kada sebe držiš Kristovim bratom, zašto to ne činiti i s drugim ljudima.

Kada ovaj princip bratstva primjenimo na sebe i bližnje, lakše ćemo primjeniti i zapovijedi ljubavi prema bližnjima. Sjetimo li se Josipa iz Egipta, razumjet ćemo pobliže ovaj princip bratstva i kako ga primjeniti na nas. Josip je u Egiptu primio braću koja su ga htjela ubiti- oprostio im je i nije ih odbio. Josip je shvaćao kako ga je Bog preko nevolje doveo do velike časti na egipatskom dvoru, ali čast nije bila cilj njegovih nevolja i njegovih uspona u egiptu, već je cilj bilo da pomogne svojoj braći. I kako je god Josip svojoj braći opraštao tako i mi jedni drugima trabmo opraštati. On ih je pretekao milosrđem. Ovo Pavao naglašava riječima: “Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo3.

Ovo je princip bratske ljubavi koja je svima spremna oprostiti sve. Ipak, pogledamo li Josipov primjer, shvatit ćemo kako on nije braći rekao kako je dobro da su ga prodali u roblje. Onaj koji želi dobro svojoj braći uvijek će tražiti načina da ga upozori na istinu. Tako je i Josip braći kazao: “Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog me to pred vama poslao da vas održi u životu.Josip je tražio način, mjesto i vrijeme da to kaže kako braću ne bi povrijedio. Kada im je kazao ionako su se prepali- savjest ih je optuživala. O tome svjedoči njihov govor u zatvoru: “Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.« Ruben im odvrati: »Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv”. Već je dovoljno teško bilo što je svijest o grijehu okrivljavala njihovu savjest i proganjala ih godinama. Dalje stvari ne treba otežavati, već milosrdnim bratoljubljem opraštati sve. Istinu kazati pazeći da ne uvijediš brata, ali uvijek biti spreman oprostiti.

PRINCIP VIŠKA- PRINCIP OBILJA

Današnje evanđelje nas podsjeća kako moramo dijeliti sve sa braćom. svome bratu nećete naplatiti neku uslugu, zar ne? Ili hoćete? Priču smo počeli sa materijalnim dobrima I s tim kako se onaj koji se drži bratskih principa ljubavi ne treba bojati za materijalno. Taj je ušao u Božju službu I Bog će se pobrinuti za njegove potrebe. Ovaj princip ima jedan dodatak : onaj koji se brine za Božje stvari u svom životu, ima dar da se Bog brine za njegove stvari. Kada smo govorili o počelima bratske ljubavi u Kristu, nismo dirali ništa materijalno. Govorili smo o oprostu i pomaganju. Riječ je dakle o duhovnoj stvarnosti. Pogledate li malo bolje gornji odlomak iz Poslanice Rimaljanima, vidjet ćete kako se sve odnosi na usluge, ljubav, darivnje, pažnju, uzvraćanje samo dobrim na nečije zlo,… Ove principe možemo posve pridodati Josipu Egipatskom. Učinio je veliko dobro za sve zlo što mu je načinjeno. Riječ je dakle i o duhovnim dobrima koje moramo davati besplatno- bez da dobivamo naknadu u hvalama ili nekim protuuslugama. U dijeljenju duhovnih dobara ne smije biti reciprociteta u davanju- uzvraćanju, već mora biti samo davanje kako bi se živio princip Kristova bratstva. Kako bismo mogli darivati, mora postojati neki višak, ili moramo otkidati od svojih potreba kako bismo davali drugima. Govoreći o materijalnim potrebama, razumijemo kako nam je činiti žrtvu, i pravo djelo milosrđa ne darivanjem svojih viškova, već otkidanjem od sebe i svojih potreba. No, što je s duhovnim darivanjem? Kako tu stvari stoje?

ZAKON VIŠKA, OBILJA (περίσ-σευμα)

U čovjeku postoji izvjesna napetost između milosti i ethosa; između činjenice da je čovjeku sve darovano, i da čovjek sve mora darovati. Sve što čovjek ima oslanja se na nešto što je pretodno primio od nekoga. Ništa nije moje vlasništvo u punom smislu riječi, jer u sve što imam, ugrađen je rad i trud generacija ljudi koji su meni pripravljali životni put i koji se me na taj put upravili. Budući da mu je sve darovano, darivanje je obaveza i za mene- moralna obaveza. Ovaj zahtjev da se čovjek mora darovati nalazimo u evanđelju u kojem darivanje čovjeka povezuje s Bogom: „Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski4. Božji je život model i temelj našeg duhovnog darivanja. Kako približiti ovo duhovno darivanje? Počnimo od blaženstava na Gori. Temeljni motiv blaženstava Isus pojašanjava riječima: „Jer velim vam, ne bude li vaša pravednost veča od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko5. Drugim riječima, nema ljudske pravednosti koja bi ispunjala zahtjev potpune pravednosti. Božje savršenstvo, gledano iz perspektive pravednosti čovjeka nije ostvarivo.

Ipak, možemo govoriti o staležu savršenstva života čovjeka u kojem vlada zakon viška. Taj zakon viška ili obilja nije takav da nas potiče dijeliti materijalne viškove, već stvara obavezu da se čini i više od onog neophodnog i općenito zapovijeđenog. Za shvatiti sebe kao dio ovog staleža, potrebno je najprije sebe vidjeti kao grešna čovjeka kako bi razumjeli da nam je sve darovano. Ovakvim životom ne naglašava se pravednost ,već se radikalizira ljubav. Pogledajmo primjerice Zapovijedi Božje. Lako možemo stvoriti krivu sliku o sebi gledamo li plošno na zapovijedi i naš odnos spram njih. Primjerice, zapovijed ne ubij: preispitivanjem sebe pod vidikom ove zapovijedi lako se osjetiti pravednim. Ako nikoga nisam ubio, ako se zapovijed izravno na nas ne odnosi, lako pomislimo kako sam ispravan! Krivo, jer Gospodin želi da iza ubijanja otkrijemo najdublje ljudske slabosti koje do ubojstva osobe (kako tjelesnog tako i duhovnog) mogu dovesti. Želi da u sebi otkrijemo ljutnju, bijes, ponos, taštine, mržnju, prekid odnosa, požude,… sve ono što nas navodi na neprijateljstvo prema nekome! Po ovom primjećujemo kako je čovjekova prividna pravednost isprepletena je sa nepravdom života kojeg živimo. Shvatimo li kako nismo pravedni premda nam se čini da ne griješimo protiv zapovijedi, razumjet ćemo koliko velik dar primamo od Boga: nema viška pravednosti u nama; mi nemamo viška. Ispada kako nismo zaslužili ništa i kako će nebesko kraljevstvo postati utopija za nas.

Kako onda postići sve? Kako doći u kraljevstvo? Odgovor je u ljubavi, jer kada bi čovjek bio usmjeren samo na pravednost, nastao bi opći rat. Svi bi našli razloge za osjećati se pravednim, a u takvim okolnostima, za nedaće koje me pogađaju, a nužno je da me pogađaju, potreban mi krivac za nepravdu koja me pogađa- i to je uvijek netko bližnji! Odgovori leže u ljubavi, jer kada ne bi bilo ljubavi koja se daruje, čovjek bi ostao zatvoren u sustavu vlastite „pravednosti-nepravde”. U situaciji kada čovjeka koji se osjeća pravednim pogađaju nepravde, pomoć mu može doći samo izvan njega- može mu biti darovana. Tako, jedino onaj čovjek koji dopušta da ga obaspu darovima , može zbiljski otkriti sama sebe; jedino čovjek koji dopusti da ga se voli, da mu se oprosti, može razumjeti kako je potrebno to isto činiti drugima. Bog nama daruje svoju ljubavi, da se čovjek osjeti voljen. Ljubav je ono što daruje čovjek preko svega dobra što radi drugome. Kada se ovako ponašamo, onda se u nama uvijek stvara višak ljubavi! Ona nije naša, već Božja ljubav koja uzdiže ljudskost iznad čiste pravednosti na razinu milosrdna darivanja preko oprosta, preko razumijevanja, preko osmjeha, utjehe,... Tako višak ljubavi anulira sve naše promašaje u odnosu sa ljudima.

POZVANI NA VIŠAK: čisto darivanje bez računice

Kada nismo u stanju ostvariti potpunu pravednost, pozvani smo na darivanje viška ljubavi. Kada bismo za darivanje ljubavi pravili račun, kada bismo radili sve iz interesa, s računicom po kojoj ćemo time zaslužiti kraljvestvo nebesko, teško bismo pogriješili. Netko će kazati, kako je to moguće, zar kraljevstvo Božje nije cilj svega?

Jest, ali Bog je rekao „besplatno primiste, besplatno dajite”! Čak i ovaj oblik računice u darivanju ljubavi dovodi nas do toga da budemo poput farizeja koji će ovo svesti na obavezu, na zakon, jer biti kršćaninom ne znači samo ispuniti dužnost, već dužnost obaviti iz ljubavi! Ljubav je pokretač obavljanja svojih obaveza i tu nema računive. Jedino kada odustanemo od vlastitih zasluga, od vlastitih zahtjeva, može se ostvartiti ona pravednost o kojioj Gospodin govori, a ta se pravednost sastoji u praštanju, zaboravu,… i tada kršćanin počinje živjeti od ljubavi- živi od viškova koje daruje i koje bog stvara u njemu.

Bog ne mjeri svojih darova, jer ludo voli čovjeka. Ludost ljubavi može razumjeti samo onaj koji ludo voli. Tada se razumije kako uvijek postoji višak ljubavi; uvijek postoji način da poput Boga podijelimo ono što stalno raste u nama, da se stvari riješe i izvedu na dobro.

U evanđeljima nalazimo kako Bog djeluje uvijek tako da ima viška, da pretječe: „On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece6; „35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece7; „17»Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika’8. Ili U Kani Galilejskoj u kojoj pretvara vodu u vino, kada pretječe novog vina. Količina novog vina bila je između 400-700l9. Previše za već site i pijane svatove.

Bog djeluje u žviotu čovjeka koji sebe daruje kroz ljubav prema bližnjemu tako da u takvu životu uvijek pretječe ljubavi. Pogledajte samo Krista u Euharistiji i razumjet ćete kako djeluje Bog: Krist sebe rasparčava i dijeli nam se kako bismo shvatili to obilje i višak u Boga po euharistiji! NIKADA Neće nestati tog kruha, uvijek ima viška. Bog je neshvatljivom rasipnošću sebe potrošio kako bi nas priveo spasenju; sebe dijeli rasipno. Taj zakon dijeljenja, darivanja, obilja, jest prirodni zakon; to je zakon kojim se vodi Bog u odnosu s grešnim čovjekom koji se obraća Bogu i koji dijeli svoju ljubav bližnjima nesebično.

____________________

1Sveti Jeronim, Catena Aurea, 4009

2Rm 8,14-17

3Rm 12,9-21

4Mt 5,48

5Mt 5,20

6Mt 14,19-21

7Mt 15,35-37

8Lk 15,17-19

9Usp. Iv 2,1-11

Scroll to Top