Milosrdni Samarijanac

Nedjelja, 10. srpnja 2022.

Lk 10, 25-37

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

MILOSRDNI SAMARAIJANAC

Samarijanac je čovjek čiji naziv dolazi od riječi „šemer” što bi značilo „čuvar”! Isusa fraizeji nazivaju Samarijancem u svađi koju zapodjenu s njime: „Ne velimo li pravo da si ti Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?1 Isus koristi prispodobu kako bi o sebi pričao preko toga Samarijanca. Kada nas dugi zaobiđu, Isus ostaje i brine se za nas. Slijedeći Origena, gostinjac (pandohejon) predstavalja Crkvu koja se brine o svakom čovjeku kojeg Isus u nju dovede. Pandohejon jest složenica od pan– svaki čovjek, svi ljudi; i dohei– primiti na gozbu. To je mjesto otvoreno za sve ljude- Crkva. I kao što milosrdni Samarijanac ostaviš viška kako bi se i kada ode, moglo platiti liječenje čvojeka.

Milosrdni samarijanac jest Isus Krist koji vidi rane čovjeka koje je načinio grijeh, sažali se nad tim čovjekom ranjenim grijehom, te mu daje pomoć odmah- pri prvom susretu vidajući rane uljem i vinom- svojom ljubavlju koja liječi grijehe. Ulje i vino su nešto što samarijanac daje od sebe. Upravo to čini i Bog- daje od svoje ljubavi ranjenom čovjeku vidajući njegove rane milošću. “Tako je i naš Gospodin i Bog želio sebe učiniti našim bližnjim, budući da Isus Krist se prepoznaje po pomoći koju čovjek prima na svom putu, poluživ i napušten od razbojnika2. “Ovaj Samarijanac- Krist- oprao je naše grijehe, trpio je za nas, nosio polumrtvog čovjeka, odnio ga u gostinjac, a to je Crkva koja prima sve i koja svoju pomoć ne uskraćuje nikom, i u koju nas Isus sabire govoreći: -Dođite k meni …- (Mt 11,28). Kad je slijedeće jutro namjeravao otići, ostavio je dovoljno novca, dva denara, gostioničaru- anđelima njegove Crkve- da se pobrinu i dovedu u Nebo onoga za koga se on brinuo u tjeskobama ovoga vremena3.

SLUČAJNO SU PROLAZILI LEVIT I SVEĆENIK?

U tekstu se navodi kako su „slučajno” prolazili svećenik i levit. Je li to doista bilo slučajno? Zar u Boga može biti takve pogreške da neki događaj može biti slučajan? Mislite li da ste slučajno sada na svetoj misi? Ili ste jučer slučajno prošli pored nekoga u potrebi? Nema slučajnosti u Boga. Ovakvi trenuci otvaraju nam prostor da se pokažemo kao milosrdni. Uzalud upozoravamo na probleme ovog ili onog čovjeka, uzalud ga sažaljevamo, uzalud suosjećamo s njim, ako mu ne pristupimo. Nitko ne garantira kako ćemo problem riješiti čak i ako mu pristupimo, ali time pokazjemo kako smo sebe spremni staviti u službu čovjeku. A to je zapravo ono što Bog od nas traži. Ovi su se ljudi odmaknuli od čovjeka, okrenuli glavu od njega. On je za njih bio kužan, i u njemu nisu vidjeli bližnjega- ta udaljili su se od njega, već su vidjeli opasnost za sebe. Možda su sažalijevali tog čovjeka, ali onaj koji ne pristupi čovjeku, unatoč tome što ga sažalijeva, posve je beskoristan i pokazuje kako nema dovoljno snage u njegovoj ljubavi: njegova ljubav nije djelotovorna. Sveti Augustin takve opisuje jednom malom anegdotom: “Jedan upadne u bunar gdje voda dostaje za plutati, bez opasnosti da će se ovaj ugušiti. Drugi, prišavši bunari i vidjevši onog koji je upao, kaže njemu s čuđenjem: kako su dospio dolje? A ovaj mu odgovara: Molim te, vidi kako me možeš izvući odavde, i ne umaraj se pitanjima o tome kako sam pao dolje!4

TKO JE MOJ BLIŽNJI? KAKO JA MOGU POSTATI DRUGOME BLIŽNJI?

Gospodin je htio razjasniti pitanje kojeg je postavio pismoznanac: –A tko je moj bližnji?– Nakon slušanja ove Isusove prispodobe, slušatelj nema prepreka glede toga kako se treba ponašati kako bi on sam bio bližnji drugome. Čovjek, upavši u nevolju ovisio je o suosjećanju stranca. Isus pismoznacu pokazuje put kraljevstva nebeskog govoreći: –Idi pa i ti čini tako!– Ovim je riječima i apostol Jakov iznio potrebu stava dobrog samarijanaca kaga piše svoju poslanicu: –Čemu služi da netko ima vjeru, ako nema djela? (…), vjera bez djela, mrtva je (…), beskorisna5.

Isus je bio židov, a židovski susjedi- samarijanci, bili su židovima smrtni neprijatelji. Unatoč tome, Isus kao primjer ispravna postupanja prema bližnjem koristi Samarijanca, a kao loš primjer koristi Židove. Očito ovaj izraz “bližnji” nadilazi nacionalno, vjersko, političko približavnje ljudima. Bližnji nam je svatko tko suosjeća s nama i tko nam je spreman približiti se u potrebi, tko nas neće zaobići u potrebama, tko će nam pomoći premda mu to nije ugodno. Bližnji je svatko tko nam iskazuje ljubav. U tom smislu, prvi koji je bližnji čovjeku jest Bog jer je iz ljubavi prema nama dao svoga Sina “radi ljudi i radi našega spasenja”.

Kako mi možemo postati bližnji drugima? Kao prvo ne smijemo nikoga ignoritati, ne proći kraj nekoga kao da ne postoji. Dajmo na znaje ljudima da nam je stalo do njih. Nije za takvo što potrebno dosađivati ljudima, nije se potrebno uplitati u tuđi život. Griješe teško ljudi koji osjećaju “stalnu potrebu da nekome pomažu”. To nije potrebno i to se ponekad može krivo shvatiti. Valja nam suosjećati s ljudima kako bismo shvatili bolje njihove potrebe, njihove rane, njihove probleme, tuge i radosti. Jer samo kao razumijemo kako im je- možemo im pomoći. Naša pomoć, nekada mora biti konkretna- materijalna, a često puta to je običan savjet, osmjeh, bodrenje, slušanje,… Nekada, unatoč želji da pomognemo čovjeku, nećemo znati ili moći pružiti potrebnu pomoć. Vjerojatno ćemo tada naći nekoga tko to može. Ipak, važnije od toga jest činjenica da smo čovjeku dali do znanja da nam je stalo do njega, pružili mu pažnju dostojnu čovjeka bez obzira na njegove rane, pokazali da ga u svemu uvažavamo.

Sveti Ivan Zlatousti savjetuje da ne odustajemo do pomaganja: “Ti iscijeli! I ne traži račun od drugih zbog njihova nehajna ponašanja. Nađeš li zlatnik, zasigurno nećeš pomisliti: Zašto ga netko drugi nije pokupio s poda? Naprotiv, požurit ćeš se da ga što prije sam uzmeš. Međutim, moraš znati, kad naiđeš na izranjenog brata, naišao si na nešto što vrijedi više od blaga- naišao si na mogućnost da se za njega pobrineš6. Gledajući ovu prispodobu Isus poučava o ljubavi čovjeka prema čovjeku. To je prva impresija koja nam u sebi skriva model ljubavi kojeg sami moramo otkriti u svom životu preko bližnjih i primjeniti taj model na sve ljude. Govorimo o ljubavi koja je puna suosjećanja za ljude oko sebe, puna razumijevanja za svakoga, i uvijek spremna da zaboravi sebe i pomogne drugome.Ljubav, kako potvrđuje Isus u ovom odlomku evanđelja, shvaća se kroz konkretna djela učinjena u korist drugoga, osobito onih koji su nemoćni i žive u neimaštini, te koja se vrše u tišini i potajno, okučujući samo nagradu za sebe od Oca nebeskog. (…) U tom smislu Isus nas potiče na dobra djela, djela ljubavi koja nas na konkretan način proslavljaju Boga preko nas samih. (…) valja shvatiti ljubav ne kao jednu socijalnu pomoć nekome (…) već nešto što pripada prirodi čovjeka i čije je očitovanje neophodno radi ostvarivanja svoje biti. Istinska se ljubav shvaća preko konkretnih djela , poput onih dobrog samarijanca, koji sa velikom otovorenošću duha, pomaže neznancu, kojeg nalazi na putu7.

______________________

1Iv 8,48

2Sveti Augustin, De doctrina christiana 1,33

3Origen, Homilija o prispodobi iz Luka evanđelja, 34

4Sveti Augustin, Poslanica, 167

5Ivan Pavao II., 11-05-1998

6Sveti Ivan Zlatousti, Contra Iudeos,8

7Benedikt XVI, 01-03-2006

Scroll to Top