Prava ljubav

O ljubavi najčešće razmišljamo afirmativno, na način da sagledavamo mogućnosti po kojima mi nekome možemo učiniti nešto iz ljubavi. I to najčešće nazivamo darivanjem ljubavi koje pretpostavlja kako ništa ne tražimo zauzvrat, jer kada se daruje, onda se ne naplaćuje.

Ipak, darivanjem u ljubavi moguće je skriti potajno potraživanje, jedan povrat u ljubavi. Ovo je razlog zbog kojeg se često ljubavi sunovrate u ponore nerazumijevanja i svađa.

Kako bi darivanje bilo potpuno nužno je o njemu razmišljati na način koji podrazumijeva brisanje svih potraživanja. Ljubav darovana na ovakav način mogla bi se smatrati žrtvom, jer odreći se potraživanja za sebe, odreći se povrata u ljubavi, doista zahtijeva žrtvu. Ovakav stav pokazuje puninu ljubavi.

Ljubav naime, ne traži samo sreću za sebe. Prije svega traži sreću onog kojeg se voli. Sretan sam uistinu samo ako je sretna ona osoba koju volim. Ovako gledati na ljubav u kontekstu darivanja pretpostavlja kako onaj koji istinski voli mora prihvatiti činjenicu da može izgubiti sve, pa i osobu koju voli ako će joj to donijeti sreću u život.

Prava ljubav spremna je izgubiti sve radi svoje ljubavi. Spremna je izgubiti svoj život, izgubiti čak i onoga kojeg voli. Nije to gubitak već žrtva čiste ljubavi. Žrtva je gubitak i bol, ljubav je gubitak i bol kad se potpuno voli. Čak i kad se sve “izgubi” radi sreće drugoga, ta sreća boli, onom dubinom boli gubitka koji nas pogađa. I što je gubitak veći, veća je i bol. Što je veća bol, veća je i ljubav onog koji je izgubio, žrtvovao.

Ovo ne znači da se za ljubav ne treba boriti. Samo treba voditi računa da ta “borba” ne povrijedi sreću voljene osobe. Biti spreman izgubiti sve, čak i kad netko koga voliš biva sretan s drugom osobom, znak je potpune ljubavi koja doista traži sreću drugoga.

Scroll to Top