Sveti Benedikt

Ponedjeljak, 11. srpnja 2022.

Mt 19, 27-29

U ono vrijeme: Petar upita: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

TRAŽENJE SMISLA U DOBRU

Prvo nas čitanje podsjeća kako su ljudi puno prije nas razumjeli kako je mudrost put koja vodi k Bogu. I tu su mudrost pronalazili u svom životu ponajprije. Čovjek je uvijek promatrač života oko sebe, ali njegovo promatranje nije neki pasivni čin koji se zadržava samo u njemu. Naprotiv, to promatranje je poticaj na daljnju aktivnost. Ona uistinu počinje u čovjeku, u njegovoj duši koja u svemu traži smisao. Taj smisao svega što ga okružuje dohvaća razumom. No, u tom traženju smisla u životu čovjek pronalazi i dobro i zlo oko sebe. I kako je čovjek slobodno biće, netko odabire zlo, a netko dobro kao vodilju u svojem djelovanju. Onaj koji odabere zlo u pravilu gubi pred očima smisao svojih čina, i pokreće ga na djelovanje ne razum već sila jačega koji svoje naume želi ostvariti pod svaki cijenu. Tako čovjek ulazi u borbu sa drugim ljudima koji mu se ispriječe na putu ostvarenja njegovih nauma.

Onaj koji se odluči za dobro, ne samo da pronalazi smisao svega, već shvaća kako se čovjek ne izgrađuje na temelju sile koju posjeduje, već nečeg drugog. Kada otkrije pravi smisao postojanja svega, čovjek zapravo otkiva onu istu dobrotu za koju se odlučio. Tako primjerice, netko želi postupiti ispravno (dobro) u društvu u kojem većina postupa krivo, nerpavedno, zlobno. U takvu društvu, čovjek koji razumom pokušava shvatiti smisao svega, shvaća kako jedino ispravno može biti neko dobro, pa se za njega I odlučuje. No takav čin najčešće dovodi do toga da oni koji se odluče za suprotno, izvrgavaju ruglu I ulvače u nevolju pravednika. Kada se čovjek odluči za dobro, onda u pravilu može očekivati trpljenje.

DOBRO OTKRIVA BOGA

Ljudi poput svetog Benedikta tako su odlučivali: uvijek su tražili dobro u svemu. I zbog toga je Benedikt trpio, jer tražiti dobro u svemu znači ponekad kazati ljudima ono što im ne odgovara. Tako, kada je pozvan da bude opat samostana, Benedikt je upao u problem: govoreći istinu o potrebi svetoga života, Benedikt je došao u situaciju da ga oni koji su ga I pozvali da im bude opat sada žele ubiti. Pokušali su ga otrovati, jer on nije htio biti “pokrivač” njihovim neurednim životima. Istina o životu monaha koji nisu marili za monaštvo, već su gledali svoja privatna zadovoljstva, Benedikta je gotovo koštala života. Što je zapravo Benedikt tražio kada je u svemu gledao kako pronaći dobro? Tražio je Boga. Jer dobrota koju čovjek svojim umom dohvaća u ovom svijetu otkriva mudrost onoga koji je svijet stvorio i tako ga uskladio da to čovjek ne može sve sam shvatiti za deset života. Ipak, nije potrebno shvatiti kako živi cijeli svijet, već je potrebno tražiti smisao u dobru onog komadića svijeta u kojem živiš- naći ćeš mudrost u dobroti svijeta. Ta mudrost nije u lišću, ni u oblacima. Nju otkriva čovjek i nalazi je u svojoj duši. Stoga u sebi, preko mudrosti dolazi do izvora mudrosti- do Boga. Zato u Knjizi Izreka nalazimo: “Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; (…) tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. Jer Gospodin daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost”.

KOJI TRAŽI DOBRO UVIJEK TRPI

Mudrost života otkriva Boga, a mudrost nalazimo u dobroti. S druge strane, dobroti se opire zlo, pa s dobortom uvijek ide i izvjesno trpljenje zbog zla. Kako se Benedikt borio protiv zla? Najprije je shvatio da ne trpi samo zbog tuđeg zla, već I zbog svoga. Protiv tuđeg zla borio se trpljenjem koje nije dopuštalo da on posegne za zlom kako bi se obranio. Saznavši da ga žele otrovati, Benedikt nije posegnuo za otrovom- posegnuo je za Mudrošću koja ga je vodila da svoje trovače blagoslivlja, a ne proklinje ili im čini zlo. Samo njegovo ime znači blagoslov.

S druge strane, dugo se borio I protiv vlastitih zlih nagnuća. On je utemeljitelj jednog oblika asketske borbe koja je postala primjerom I vodiljom mnogih redovnika koji su prihvatili Benediktova pravila za život. U toj borbi sa samim sobom čovjek nailazi na niz zamki u koje lako upada ako ne pronalazi onu mudrost koja ga vodi prema dobro- prema Bogu. Naime, nepromišljeno se boriti sa napastima, odlučivati na prečac, pokušavati silom, ono što se traba učinit strpljivo I sa žrtvovanjem, često završi kako ne treba. Takvi ljudi nisu tražili mudrost u svom duhovnom boju. Radije su silom pokušavali udarati na svoje zlo I nerijetko su nerazboritim ponašanjem naškodili svom duhovnom I tjelesnom životu. Sveti Augustin kaže kako se “svaki čovjek u svojoj duši bori protiv cijele vojske. Neprijatelji su oholost, škrtost, proždrljivost, putenost, lijenost,… I teško je da ti napadi neće zadati nekakvu ranu1. Ipak, boj ne treba izbjegavati, nego pribjeći onoj istoj Mudrosti koju se životom traži.

NEKA BOG ZAVRŠI DOBRA DJELA

Mudrost je Bog koji nas u svemu može pomoći. Zato mu se treba utjecati stalno, bez obzira na to što radimo. Kaže sveti Benedikt: “Kad započneš raditi neko dobro djelo, najprije najusrdnijom molitvom išti da Bog dovrši, da se on koji se već udostojao uvrstiti nas u broj svojih sinova ne bi jednom morao ožalostiti zbog naših zlih djela2. Kada čovjek traži dobrotu I mudrost u svom životu, nalazeći je, uvijek pronalazi jedn put prema Bogu u svojoj duši, u svom razumu i pronalazi ga preko dobrih usmjerenja, dobrih odluka, ispravnih nakana, savjeta koji vode istini,…

Bog u ovoj bitci ne napušta onog bojovnika koji se bori za dobro. Takav je duhovni boj kojem je pribjegao sveti Benedikt. U tom boju, Bog sudjeluje na pristran način- uvijek je uz onoga koji se bori za dobro, za istinu, u konačnici za Boga. Kaže sveit Ivan Zlatousti o tom boju: “Na borilištu se nalazi sudac između svojice protivnika i- ne dajući prednost ni jednome od njih- čeka ishod borbe. Ako se sudac postavi između dvojice suparnika, to je stoga jer je njegov stav neutralan. U borbi u kojoj se mi suprostavljamo đavlu, Krist nije ravnodušan: u potpunosti je na našoj strani. Kako? Vidite to čim stupi u borilište. Nas je pomazao uljem radosti, dok je drugoga vezao neraskidivim lancima da omete njegove napade. Ako posrnem, on mi pruža ruku, podiže me I ponovo uspravlja na noge3. No, kako god Krist lancima vezuje đavla u borbi, tako I đavao nas pokušava vezati lancima kroz život. Često nas vezuje uz imanje, novac, posao I karijeru, ugled, utjecaj; nerijetko nas vezuje uz nešto što nam se čini nevažnim ali se kasnije ispostavi velikim problemom, kao što su neki oblici neumjerenosti, slabost prema raznim oblicima požuda,… Zaključujemo kako je u ovoj borbi čovjek slobodniji što je vezan uz manje stvari.

TRAŽITI MUDROST U LJEPOTI STVORENOGA

Tu nenavezanost pokazuje nam sveti Benedikt koji je poput većine svetaca ostavio sve kako bi slijedio Krista. Ovo napuštanje svega nije plod ludosti, već velike mudrosti koja je nedohvatljiva mnogima. Ljudi poput Benedikta shvatili su kako je ta mudrost više od svega na svijetu- preko mudrosti svijeta dotakli su onoga koji je svijet stvorio i shvatili su kako je važnije vezati se uz tvorca mudrosti, nego uz ono što ti svijet donosi. Sveti Augustin o ovom otkrivanju Boga preko svijeta kaže: “Ispitaj ljepotu zemlje, mora, prorijeđena i svugdje prisutna zraka; ispitaj ljepotu neba(…) ispitaj sve te stvari. Sve će ti odgovoriti: Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe! Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev (‘confessio’). No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenljiva, tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep (`pulcher’) a nepodlozan mijeni?4

Katekizam o tom traženju jasno govori kao o nečem što od čovjeka najprije zahtijeva izvjestan umni napor: “Neka se raduje srce onih što traže Gospodina” (Ps 105,3). Iako čovjek moze zaboraviti ili odbaciti Boga, Bog ipak neumorno svakoga čovjeka zove, da ga traži, da živi i nađe sreću. No to traženje zahtijeva od čovjeka puni napor uma i ispravnost volje, “srce iskreno” kao i svjedočanstvo drugih koji će ga naučiti traziti Boga5. Pronašavši mudrost u dobru, čovjek pronalazi Gospodina: “Vjerujemo da je Bog stvorio svijet po svojoj mudrosti. Svijet nije proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti: “Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno” (Otk 4,11). “Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! Sve si to mudro učinio” (Ps 104,24). “Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim” (Ps 145,9)6.

Ako Bog stvara s mudrošću, stvorenje ima svoj red: “Ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri” (Mudr 11,20). Stvoreno u vječnoj Riječi i po njoj, koja je “slika Boga nevidljivoga” (Kol 1,15) ono je određeno i usmjereno prema čovjeku, koji je slika Božja, i sam pozvan u osobni odnos s Bogom. Naša pamet kao sudionica svjetlosti Božjeg uma moze dokučiti što nam Bog kaže po svome stvorenju, doduše ne bez velikog napora i u duhu poniznosti i poštovanja pred Stvoriteljem i njegovim djelom. Stvorenje je proizašlo iz Božje dobrote te ima u njoj udjela (“I vidje Bog da je dobro (…) veoma dobro”: Post 1,4.10.12.18.21.31). Jer Bog hoće stvorenje kao dar čovjeku, kao baštinu njemu namijenjenu i povjerenu. Crkva je više puta morala braniti dobrotu stvorenja, pa i tvarnoga svijeta.7

________________

1Sveti Augustin, Tumačenje Psalma 99,9

2Sveti Benedikt, Iz Pravila

3Sveti Ivan Zlatousti, Krsne kateheze 3,9-10

4Sveti Augustin, Conessiones 1,1,1

5KKC 30

6KKC 295

7KKC 299

Scroll to Top