Maleni i veliki

Srijeda, 13. srpnja 2022.

Mt 11,25-27

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

UMNI I MUDRI- OHOLI I PONOSNI

„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.” Ovo bi se lako moglo shvatiti kao govor o pameti, ali nije. Ne misli isus na pametne i glupe kada govori o umnim, mudrim i malenim. Nisu ovdje umni i mudri oni koji su pametni, niti su maleni neki ljudi bez mozga, jer tada bi kršćanstvo bila vjera tupana I bezglavaca. Kada bi doslovno shvatili ove riječi svi bismo trebali zaboraviti sve što smo u životu učili, I to bi bio znak da smo bolji kršćani. Ali nije tako. Kada kaže umni i mudri Isus ne misli na pamente već na pametnjakoviće, to jest na one koji imaju visoko mišljenje o samima sebi. Govori o ljudima koji misle kako se njih treba pitati za mišljenje o svemu. Zapravo riječ je o oholim i ponosnim ljudima koji su mudri i umni samo za glupost, a nikako za prave stvari. Takvi nikada nisu u krivu i uvijek imaju pravi odgovor na sve. sve znaju i u svemu su stručnjaci.

Ima li smisla uopće objašnjavati kako ovo o čemu Gospodin govori nema nikakve veze sa mudrošću i sa pameću, već mudrost i umnost koristi kao sliku kako bi opisao one koji sebe drže nedodirljivim u svome egu. Riječ je o onima koji cijeli svijet podređuju sebi i u tom svijetu nema mjesta za pravu ljubav- jer ljubav ništa ne traži za sebe.

MALENI- PONIZNI: maleni pred svojim grijesima

Gospodin nije kazao “objavio si glupanima”, već je “objavio malenima”! Pa o čemu govori kada spominje malenost? Maleni su oni koji su maleni u zlu, koji su maleni pred svojim greškama, koji se ne nadimlju i ne uzvisuju iznad drugih ljudi, oni koji se znaju smanjiti, poniziti, poništiti pred drugima, koji znaju sebe žrtvovati i zaboraviti vlastite interese, mišljenje, novac u korist drugih. Maleni su ponizni ljudi. Kada govori o malenim ljudima, Isus misli na poniznost tih ljudi. prava mudrost jednog kršćanina skriva se u njegovoj sposobnosti da ostane malen i neprimjetan unatoč svim velikim darovima koje ima; da se pametan čovjek ne izdiže u društvu onih koji manje znaju od njega; da se bogataš ne hvasta svojim bogatstvom i misli kako sve može kupiti novcem…

Rekosmo kako su maleni oni koji su maleni pred svojim greškama. Koristim to kako bi podsjetio da onaj koji zna priznati sebi grešku ima sve pretpostavke da se nazove malenim. Onaj koji zna uvidjeti i priznati vlastitu grešku, taj sigurno može sebi i drugima priznati kako postoji bolje mišljenje od njegova, bolje rješenje od njegova, bolje odrađen posao od njegova. Drugim riječima, takav čovjek koji je otvoren za priznati svoje propuste, može uvažavati druge ljude! to je početna točka malenosti: biti otvoren za druge!

No bilo bi neispravno kazati kako se malenost sastoji samo u toj spoznaji vlastite grešnosti, jer ima ljudi koji spoznaju grešku ali je ne žele priznati nikome, već uredno nastavljaju živjeti u vlastitoj laži. Stoga se u malenosti raste samo onda kada ta spoznaja svoje grešnosti preraste u želju da se ta greška i šteta koja je njome počinjena popravi! Samo takav čovjek koji zna pitati za oproštenje može oprostiti drugome kada ga za oprost pita. U tome se pokazuje sva veličina malenih: tražiti oprost i opraštati. To je moguće samo onom čovjeku koji sebe ne drži boljim od drugih i takav je put onih koji su maleni za zlo, a veliki za dobro!

NOSITI JARAM I BREME

Vidimo kako je srce ključna riječ kada se govori o malenima, a ne inteligencija. Snaga malenih ne dolazi is siline uma, već iz bujice ljubavi koja istječe iz srca ponizna čovjeka. Ipak, biti ponizan I malen na ovakav kršćanski način donosi sa sobom i opasnosti. Nije lako shvatiti da si pogriješio I to priznati. Kada se traži oprost to sa sobom često donosi i osjećaj srama, nelagode. Još je gore kada trebamo oprostiti. Kada ti drugi prilazi i pita te za oproštenje (bilo to iskreno ili ne) upadamo u opasnost da se izdignemo iznad drugih. Često znamo kazati: jesam li ti rekao? Jesam li bio u pravu? Zadovoljavamo svoj ponos i oholost pobjedom nad drugim. Lako se upravo tada pretvoriti u mudra I umna I zaboraviti na malenost.

Ili još teže je biti nepravedno izružen i tu nepravdu trpjeti. Zamislite čovjeka o kojemu govore nepravedno koješta, a taj čovjek ulazi među ljude i trudi s njima živjeti kao da ništa ne zna. Mislite li da je tom čovjeku lako? Taj trpi, taj podnosi težak teret u duši, jer pravda nije zadovoljena, a ljubav u srcu ostala je gladna. Puno bi lakše bilo ući u prepirke sa ljudima i opravdati sebe. No tada bismo izružli druge i doveli u opasnost njihov dobar glas! Čovjeku koji tako trpi na pravdi Boga, život postaje jaram i breme. I upravo o takvom jarmu govori Gospodin kada kaže: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim”. Kako Isuse možeš kazati da je tvoj jaram sladak I breme lako kada te boli svaki pogled, svaka riječ, svako promisao onih koji te nepravedno optužuju? Taj je jaram sladak i breme lako jer te uče poniznosti, biti malen- i čineći te malenijim u očima ljudi, u očima božjim postaješ veći čovjek, jer se po svojem jarmu i bremenu činiš sličnim Isusu! Stoga, kada trpiš- trpi i misli na Gospodinovo trpljenje. I upravo tu usred svojih muka možeš naći Krista, ako ne uzvraćaš na udarce. Ta sjeti se tko tebe kamenom- ti njega kruhom. Budi malen u zlu, a velik u dobru. Budi malen u uzvraćanju istom mjerom, a velik u opraštanju!

Scroll to Top