Blagost u postupanju

Četvrtak, 14. srpnja 2022.

Mt 11, 28-30

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmosriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj svojim dušama. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”

MOJSIJEV ZAKON KAO TERET JARMA ZA ŽIDOVE

Jaram je za Židove bila riječ koju su koristili za Mojsijev zakon. Oni su sami bili svjesni kako je taj zakon s vremeno postao kompliciran dodavanjem odredaba, te kako im je postao nesnosan teret kojeg često sami nisu mogli nositi. Drugim riječima, kada bi htjeli živjeti svoju vjeru u svakodnevici, to se zanlo pretvoriti u sovjevrsno “mučenje” samoga sebe bez pravih razloga. Isus ovdje donosi jednu novinu: Njegov jaram je novi zakon- zakon ljubavi i koji taj zakon želi živjeti u svom životu, s njim će živjeti i Krist. Kako bi zakon ljubavi mogao živjeti potrebno je ponizno i krotko srce koje voli sve oko sebe. Takvo srce ima Bog; takvo srce ima Isus.

Gospodin danas nudi stoga blagost u postupanju. Ova blagost ne ovisi o karakteru osobe, jer kada netko želi biti blag na kršćanski način onda uvijek kao posljednji razlog za biti blag, ostaje Gospodin. Isus nam pri tom nudi sebe, želi živjeti s nama, ujarmljen u naš život, i samo radi toga kako bi On bio taj koji će unijeti ravnotežu u njega. Baš kao i pod jarmom: mora biti netko tko će uravnotežiti hod onih koji su pod jarmom, kako jedan ne bi patio previše. Isus želi olakšati terete života, tako što će ih nositi zajedno s nama. Gospodin želi da se ujarmimo s Njim tako da nas za jaram povezuju konopci ljubavi, slično onom što je govorio prorok Hošea: „4Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti1. Stoga nam se Isusov prijedlog da se ujarmi s nama, da ide s nama kroz život zajedno, čini poput jedne nove inicijative s Božje strane: „Svaki drugi teret pritišće i tlači čovjeka osim Kristova tereta koji mu olakšava nošenje. Svaki drugi teret ima svoju težinu, ali Kristov teret ima krila. Kada bi jednom vrapčiću skinuli krila, djelovalo bi kao da ste mu skinuli terete, ali nije tako, jer ne bi mogao poletjeti bez tog tereta krila, i bio bi vezan za zemlju. Na zemlji se nađe onaj koji pokuša skinuti terete sa sebe; ti zamijeni terete svog života, teretom krila i vidjet ćeš kako ćeš uzletjeti2.

KROTKOST I BLAGOST U PONAŠANJU

On kao da želi ublažiti naše brige i terete. To ublažavanje ne donosi sa sobom rješavanje problema, već ublažavanje našeg karaktera, naših reakcija, kako ne bismo postupali neprimjereno u određenim trenutcima. On želi ublažiti naš temperament i učiniti srce naše blagim i krotkim- onakvim kakvo je i njegovo Srce. “Uz njega se učimo biti uravnoteženi u procjenjivanju nedaća svakodnevnog života, prešutjeti u određenim okolnostima, nasmiješiti se, dobro se ophoditi s drugim, čekati pogodan trenutak da ispravimo neki nedostatak; ali isto nas uči istupiti svom snagom kada je potrebno u obranu istine i Božjih interesa, kao i interesa naše braće3. “Blagost se suprostavlja neplodnim očitovanjima nasilja, koji su naposljetku znakovi slabosti (nestrpljivost, razdražljivost, zlovolja, svađa, itd.); isto tako suprostavlja se neskorisnom trošenju energije zbog srditosti koja je bila nepotrebna, bilo što se tiče uzroka koji ju je izazvao (tolike se sitne nesuglasice mogu riješiti jednim osmjehom ili pustiti da prođu u tišini), ili što se tiče rezultata, jer se ovim putem ništa ne postiže4.

U tom smislu ne treba na blagost gledati kao na slabost jer ona to nije. Jednako tako nije ni pasivnost koja pušta da život prolazi pored čovjeka. Blagost je odlika snažnih karaktera, onih koji mogu izdržati napade bez da odgovore na njih. Blagost ili krotkost čuva dušu od povrijeda koje bi tuđe riječi mogle učiniti jednoj duši. Preporučam ti jedno blagu i iskrenu pristojnost koja, bez da ikoga ometa, svakoga obvezuje; koja taži ljubav koja je časna; koja se ne zabavlja nikada s problemima drugih osoba (…)5. Bit blag u postupanju ne znači nikada ne naljutiti se ili ostat neosjetljiv na nepravdu. „I pravedni se ljudi također ponekad naljute s razlogom na grešnike. Ipak, jedna je stvar biti vođen ohološću, a druga po kojoj se vidi želja za nečijim dobrom. Kada ih vodi ovo drugo, oni se ljute bez da su ljuti, oni se razočaraju bez da su razočarani, oni gone druge ali ljubeći ih; jer premda izvana djeluju strogi u ispravljanju nepravde, iznutra čuvaju slatku ljubav. U njihovom srcu puno više vole one koje korigiraju, nego što ih vole korigirati. Pored toga, uvijek imaju dobar razlog za to6. Tako blagost karaktera zapravo čuva ljubav u čovjeku ljutio se on ili ne ljutio, jer ta blagost uvijek ukazuje na dobro drugoga. Naravno, treba odmah zaustaviti ljutnje i ne prepustiti se njima, kako nas nepravda koja nam je počinjena ne bi vodila u postupanju! Zapravo, potrebno je odmah ugasiti ljutnju kako ne bismo postali bijesni, kolerični, ljudi koji u svakoj situaciji reagiraju nervozno.

BLAGOST UNOSI MIR

Ovako postupati mogu samo ljudi koji znaju gospodariti samim sobom. Takvi su slobodni ljudi, oni čijim životima ne upravlja grijeh, već imaju snage uvijek činiti dobro. Oni znaju kako blagost uvijek zahtijeva od čovjeka trpljene i strpljenje; trpljenje kako se ne bi na neprimjeren način nekome odgovorilo ili ga se ne daj Bože povrijedilo, a strpljenje kako bismo pronašli pravi trenutak i prave riječi za kazati što treba ili čekati toliko koliko je potrebno kako bi se nekome pojasnilo. Blagost najčešće odražava mir jedne duše, a koliko će mira biti u nama- to ovisi samo o nama. “Mir našega duha ne ovisi o dobrom karakteru i dobronamjernosti drugih. Dobri karakter i dobornamjernost drugih nisu ni na koji način podređeni našoj volji i moći. Bilo bi to besmisleno: vedrina našeg srca ovisi o nama samima. Na nama je da izbjegavamo smiješne učinke srdžbe, a da ih ne pripisujemo tome kakvi su drugi. Nadvladavanje našeg lošeg karaktera ovisi samo o nama i našim krijepostima7. „Onaj koji je u miru, o nikome ne misli loše. Naprotiv, nemir i nezadovoljstvo unosi oluje u nas u mnogim stvarima; tako čovjek ne može naći mira niti donosi mir drugima8.

Bog koji sve poznaje u ovom svijetu, preporuča blagost jer zna kako se nasilje ne pobjeđuje nasiljem, već blagošću. Stoga, blagost postaje štit koji čovjeka brani od nasrtaja zla. Zapravo, brani ga od samoga sebe, kako ne bi upao u vlastito zlo pokušavajući ispraviti nepravde koje mu se nanose. Gospodin nas poziva da se učimo od njega o krotkosti i blagosti, te je primjenimo na bližnje: “učite se od mene jer sam krotka I ponizna srca I naći ćete spokoj svojim dušama”. On želi da i mi nađemo spokoj, da svaka duša postigne mir po vlastitoj nutrini. Promotrimo li Isusa izbliza uočavamo kako je blag prema najbližima, a onda i prema svima. Ne kritizira nedostatke svojih učenika, već ih blago poučava o svemu. Isus blagošću i strpljenjem pridobiva učenike. “Nasljedovati Isusa u blagosti lijek je protiv naše zabrinutosti i nestrpljivosti, nedostatka srčanosti i razumijevnja. Vedri i ljubazni duh rodit će se i rasti u nama u onoj mjeri u kojoj povećamo Božju prisutnost i što češće gledamo život Našeg Gospodina9.

____________________________

1Hoš 11,4

2Sveti Augustin, Govor, 126,12

3F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, IX-73

4Isto, IX-73-74

5Sveti Franjo Saleški, Pismo, 8-XII-1616, pogl I., str. 839

6Sveti Grgur Veliki, Homilija 34., o evanđeljima

7Ivan Kasijan, Institutiones, 8

8Toma Kempis, Nasljeduj Krista, II,2-3

9F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, IX-71

Scroll to Top