Vjera trži ljubav, a ne čuda

Ponedjeljak, 18. srpnja 2022.

Mt 12, 38-42

U ono vrijeme: Neki pismoznanci i farizeji zapodjenuše razgovor s Isusom: »Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.« A on im odgovori: »Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!«

JONIN ZNAK

Pismoznanci i farizeji koji su razgovarali s Isusom, zatražili su znak od Isusa. Zapravo su zatražili čudo. Znak koji su tražili podrazumijevao je nešto nadnaravno, nešto što izmiče ljudskom shvaćanju. I tražili su to samo kao potvrdu Isusova mesijanstva. To i nije toliki problem, jer su brojni ljudi koji traže čudo i znakove. Problem leži učinjenici da su oni već vidjeli mnoštvo znakova i čudesa koja je Isus činio gdje je god dolazio. Drugim riječima, njihova nevjera nije bila ništa drugo već izravno odbijanje Isusa, jer je teško zamisliti kako nitko od onih koji su doživjeli čuda već nije došao do njih s glasovima o tome. Isusa ljute njihovi zahtjevi, pa im odgovara: “Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka”. Ovaj znak Jone koji je tri dana proveo u utrobi ribe, Isus povezuje sa svojom smrću i boravkom u grobu: “kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći”. Najsnažniji znak koji će dobiti jest znak uskrsnuća od mrtvih, ali Isus im odmah navješćuje kako ni to neće biti dovoljno za njih. Povezuje to ponovo sa Jonom i njegovom misijom u Ninivi.

Niniva je bio Asirski grad, udaljen puno od Izraela iz kojeg je Jona morao poći po Božjem poticaju. Asirci su bili pogani, nevjernici. Unatoč tome, slušajći riječi proroka Jone, obratili su se i činili pokoru za svoja nedjela. Jona je samo tri dana propovijedao u Ninivi i to je bilo dovoljno ninivljanima da se obrate. Isus je tri godine propovijedao po Judeji, Samariji, Galileji i najučenijim od naroda nije bilo dovoljno da promisle tko je ispred njih i prihvate ga kao Mesiju.

PRELJUBNIČKI NARAŠTAJ

Jona nije napravio nijedno čudo, a ninivljani su pak prihvatili njegove riječi. Stoga “ninivljani predstavljaju sve ljude koji odustaju od grešna života na riječ1kojima ne treba čudo da bi povjerovali. Ovi koji od Isusa traže znak, u tri godine vidjeli su gomilu znakova i čuda koja su potrvđivala Isusovo mesijanstvo i božanstvo, i teško je povjerovati kako nisu shvaćali o kome je riječ. Prije će biti da su svjesno odbijali Isusa. Zbog svjesna odbijanja, Isus govori kako su “naraštaj opak i preljubnički” koji “znak traži”. Promislimo li malo o preljubništvu, shvatit ćemo lako da onaj koji ulazi u preljub zna u sebi kako to nije ispravno. Shvaća dakle sve, baš kao što su farizeji shvaćali koga imaju pred sobom. Unatoč svijesti o grijehu, preljubnik griješi i odbija činiti što je ispravno. Unatoč svijesti o Kristu, farizeji i pismoznanci odbijaju učiniti ono što je ispravno- prihvatiti Isusa kao Krista.

Druga slika koju Isus suprostavlja protivnicima jest kraljica od Sabe. Ona predstavlja “one koji ne znaju griješiti, jer (…) mudrost to izbjegava2. Ovdje se naglašava mudrost koja pomaže izbjeći grijeh, izbjeći napraviti ono što je neispravno. Takve mudrosti nema u farizeja i pismoznanaca, jer oni imaju znanje, ali znanje koje napuhuje- znanje bez ljubavi za Boga. Stoga, ni čuda ne bi pomogla njihovoj vjeri- jer svjesno odbacuju Boga. Ovo “svjesno”, riječ je koja opterećuje status farizeja i pismoznanaca. Oni u svojoj slobodi odbacuju Boga ispred sebe. Tim je teže njihovo stanje, jer znaju što rade. Kako bi neki grijeh bio “(…) smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga uključuje pristanak dovoljno slobodan da se može govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju.3

Valja napraviti razliku između većine ljudi koji se trude promijeniti svoje stanje (ma kakvo god ono teško bilo) od onih koji to ne žele. Onaj koji svojom slobodnom voljom odbija takvo što- odbija i Boga, i ne može očekivati milosrđe na Sudu, jer odijba milosrđe odbijajući Boga. “Bog koji nas je stvorio bez nas, nije nas htio spasiti bez nas”. Prihvaćanje njegova milosrdja traži od nas priznanje naših krivica. “Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1 Iv 1,8-9)4. Po ovom su se obracu ponijeli ninivljani: priznali su sovje grijehe i činili pokoru kojom su zaslužili milosrđe. Zapravo pokorom su pokazali kako žele milosrđe boga koji im je izbrisao grijehe.

ZA VJERU JE POTREBNO SRCE KOJE LJUBI, A NE ZNAKOVI

Kada biste danas sreli na ulici Isusa Krista, biste li ga prepoznali? Pitanje izgleda glupo, ali ne mislim na susret s Kristom sa neke slike koju poznajemo, već na susret sa Isusovom riječi. Kada biste čuli Isusove riječi- biste li preko njih prepoznali govor Božji? Ili biste I Vi tražili dodatne znakove? Govor božji ne otkrivaju samo riječi. To može zavarati- netko će naučiti napamet cijelo Sveto Pismo, I na krivi će se način služiti riječima Svetoga Pisma. Ovo danas nije rijedak slučaj. Imamo mnoštvo takvih “proroka” koji olako “ispaljuju” fraze I citiraju Isusa, ali njihove riječi ostaju bez odjeka ili samo zavaraju ljude kojima je potrebno neko vrijeme da shvate kako su bili prevareni. Slušamo kako pismoznanci I frazeji tražće od Isusa neki čudesna znak kako bi povjerovali. Oni su poput izraelaca u pustinji koji, premda su vidjeli silu čudesa Božjih I dalje ne vjeruju kako će ih Bog izvesti iz Egipta u slobodu. Isus, budući da ne vjeruju onome što je pred njima toliko puta učinio, ne želi više činiti čuda za njih. Toliko ozdravljenja, toliko oslobađanja od demona, toliko oživljavanja mrtvih,… I sve to nije bilo dovoljno da oni povjeruju.

Kaže se kako se stvari primaju na način na koji primatelj može primiti. Za Isusova čuda potrebna je vjera, a pismoznanci I farizeji, budući nemaju vjere, ne mogu je dobiti ni po čudima. “Čudo je zapravo tek pomoć ljudskom umu da vjeruje, međutim ako nedostaje dobre volje, ako je duh pun predrasuda, vidjet će samo tamu, makar pred sobom imao i najjasnije svjetlo5. U korijenu riječi vjera otkriva se nijansa značenja “pustiti da nas vodi druga osoba koja je snažnija od nas, imati povjerenja u drugoga koji nam pomaže6. Za vjeru nije ključan znak ili neko čudo, već srce u koje se Riječ Božja zabada poput koplja u biće čovjeka I ostaje u njemu. Srce ne treba znaka, ono ne treba dokaz za ljubav- srce zna kada je voljeno i kada voli. Takva je vjera- u njoj postoji neka fatalna privlačnost Božje Riječi koja ne da srcu mira. Kada nas Riječ osvoji, nosi nas zanos, a tek kasnije razmišljamo. Nitko koga Riječ Božja privuče, ne traži neke posebne dokaze ili znakove izvana. Nisu mu potrebni, jer sve dokaze I znakove nalazi u sebi- u svom srcu.

Taj prvi susret s Riječi jest ono upoznavanje koje osvaja, koje zanosi. Ipak, to je nedovoljno kako bi se ostalo čvrsto u vjeri. Jer, s vremenom ljubav otvara pitanja, kako u odnosima ljudi, tako I u odnosu prema Bogu, I na ta pitanja treba naći odgovore: Stoga je potrebno upoznavati svoju vjeru stalno kako bi je se više voljelo- kako bi se više ljubilo Boga. Ostane li vjera samo na početnom zanosu, čovjek se brzo umori od toga. Čovjek traži još, traži i više od zanosa, stoga je potrebno raditi na svojoj vjeri, upoznati onoga u kojeg vjerujemo, kako bi njega više ljubili- kako bi naš zanost prerastao u nešto zrelo- u jednu zrelu ljubav- u jednu zrelu vjeru.

_______________________

1Mauro Rabano, Catena Aurea

2Mauro Rabano, Catena Aurea

3Katekizam Katoličke Crkve, 1859

4isto, 1847

5F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VI- 201

6J. Dheilly, Diccionario biblico, Herder Barcelona 1970, natuknica: fe, str. 445ss

Scroll to Top