Poslušnost

Utorak, 19. srpnja 2022.

Mt 12, 46-50

U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

MARIJA- MODEL KAKO SE LJUBI: slušati Onog kojeg voliš

Isus, premda to tako ne djeluje, zapravo ne niječe svoju majku, već je stavlja u jedan drugačiji odnos spram Boga. Majku stavlja kao model ponašanja sviju ljudi, a njezino se majčinstvo nije ispunjalo samo u tome da rodi Sina, već da Sinu da i ispravan odgoj, a to je došlo s primjerom Marije. Njezino se majčinstvo sada mijenja i stavlja se u odnos prema nama i nama sada majka postaje modelom poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Gledajući Mariju, gledamo u model osobe koja ljubi Boga savršeno. Netko će kazati kako poslušnost nema veze s tim, osobito danas kada poslušnost nije na cijeni. Više se cijene samovolja, tvrdokornost, ne odustajanje od svojih stavova, pri čemu se naglašava snaga gluposti više nego ljubavi. Ljubav u današnjem shvaćanju života je erotizirana i reducirana na emocije, i zaboravlja se kako postoji niz načina da se ona izrazi, a poslušnost jer najuzvišeniji.

Poslušan čovjek nije glup, već poučljiv i shvaća kako se stvari mogu razviti na drugačiji način od onog kojeg je on zamislio. Osim toga, poslušan i poučljiv čovjek razumije kako svijet neće propasti ako se pri tom i pogriješi, jer greške su tu da bi se ispravljale, a ne da bi se nad njima kukalo ili bjesnilo. Jedna od najvećih prepreka našoj poslušnosti smo mi sami i naš ponos ili oholost- ovisno od situacije ili osobe s kojom komuniciramo stvari. Često podcjenjujemo tuđe mišljenje i precjenjujemo svoje stavljajući same sebe kao prepreku jednom uzvišenom načinu izražavanja ljubavi prema bližnjem- po poslušnosti. “Kažu ti da učiniš nešto što tebi djeluje besmisleno i teško. Učini to! I uvidjet ćeš kako stvar ima smisla i kako je lagana1. U poslušnosti najprije trebamo pobijediti sebe! Sve naše odluke u životu smještaju se u prostor između naše i božje volje. Kada te “dvije volje” koincidiraju, imamo najbolju situaciju. No kada se ne podudaraju, nastaje problem. Naime, Bog nas uvijek vodi prema ispravnom postupanju, ali to ispravno postupanje od nas često traži ulaganje napora, odustajanje od vlastitih želja (volje), i žrtvu.

POSLUŠNOST KAO ČIN LJUBAVI

Zašto je često poslušnost odbijajuća za ljude? Ponovo se vraća uživot model junaka koji sluša samo sebe. I bez toga, servilan čovjek nije nikada bio u modi. Prema svetom Baziliju postoje “tri modela poslušnosti. U prvom se služa zbog straha od kazne, i ovim se prihvaća servilan stav, stav sluge. U drugom se sluša radi koristi, i zadobiva se stav plaćenika. U trećem se sluša zbog ljubavi spram nekog dobra ili zbog ljubavi spram onog koji zapovijeda i tada zauzimamo stav dobre djece2. Stav sluge odbacujemo jer ne želi Bog da ga netko sluša zbog straha. Strah je dobar jedino kao upozorenje da ne griješimo i tada govorimo o strahu Božjem koji vjernika vraća na pravi put, ali strah ne smije biti razlogom poslušnosti- on je samo upozorenje na problem. Kada je strah razlgom poslušnosti, onda je čovjek uvjetovan strahom i nema tu prave slobode u djelovanju, a Bog želi posve slobodan pristanak čovjeka na sve što radi. Ne smije biti uvjeta (govorimo o zrelim ljudima, a ne o djeci koju treba odgojiti).

Za naš govor o poslušnosti bitna je ljubav i stav dobre djece. Kada roditelj poučava dijete, često zahtijeva od djeteta nešto što djetetu nije ugodno i protiv je jegove volje. Dijete to u početku ne razumije, jer ne shvaća ono dobro koje roditelj, koji ima puno više životnog iskustva vidi u budućnosti za dijete. Tek kada naraste, dijete shvaća sve poteze roditelja i tada može uzvratiti roditeljima sa zahvalnošću na ono što su mu pružili. Ali dok je dijete malo, poslušnost će shvaćati na drugačiji način- ne preko dobra koje dijete ne razumije, već preko raspoloženja roditelja. Kada posluša, dijete će shvatiti da je roditelj zadovoljan i radostan. Stoga će poslušno dijete slušati radi roditelja a ne radi sebe. Tako će se preko poslušnosti dijete poučavati ljubavi, jer će i ne znajući neke stvari raditi iz ljubavi, kako bi roditelji bili zadovoljni, kako bi ugodili roditelju. No, do takva stava dolazi se jedino upornošću i ustrajnošću roditelja.

POSLUŠATI NIJE LAKO

Rekosmo kako za poslušati nekoga iz ljubavi treba sebe pobijediti. Poslušnost očito nije za slabiće. Nevjerojatno je kako svijet razumije stvari u suprotnom smjeru: biti jači u svijetu, znači biti nadmoćan; pred Bogom- biti jači, znači pokoriti sebe i služiti drugima. Lakše je čini se poraziti druge negoli sebe, jer drugima lako pronađemo slabe točke, ali kod sebe ih skrivamo i tada se ne borimo protiv njih. „Kazati kako ćemo napustiti svoju volju, čini se laganim, sve do točke kada se to i pokuša napraviti. Tada se shvaća kako je i najmanjana stvar nevjerojatno teška želi li se ispuniti3. Kada je duhovni život u pitanju, nekada nam se besmislenim čini boriti se sa sitnicama koje djeluju nevažno. Tek zapravo kada se počnemo boriti shvatimo kako te stvari nisu toliko teške koliko smo mi slabi! I sve djeluje nestvarno jer nismo u stanju preskočiti ni najmanje prepreke. Uza sve to naša se oholost buni i pokušava umanjiti razloge naših poraza u duhovnoj borbi i dovesti nas do toga da budemo neposlušni situaciji u kojoj smo se našli.

Nekada je neizmjerno teška samo jedna stvar: saslušati drugoga i pustiti ga da govori. Puno je lakše kada mi govorimo, a drugi nas slušaju. „Kažeš kako ti odrede napraviti nešto što djeluje beznačajno i sterilno. Napravi to, samo napravi- i vidjet ćeš kako je to jedna lagana i plodonosna stvar za tebe4. Zapravo, nesposobnost slušanja ukazuje na zatvorenu dušu koja bi radila samo po svome. Ovakav čovjek ne može odgovoriti na božji poziv, jer taj poziv počinje slušanjem božje riječi. Potrebno je poslušati je, kako bi se kasnije i vršila. A iz same poslušnosti crpi se nova snaga za djelovanje, jer ako je poslušnost čin ljubavi prema Onom kojeg volimo, neće li onda Bog kojem usmjeravamo svu svoju ljubav, dati nove energije za djelovanje iscrpljenom srcu. „Puno mi se puta učinilo kako neću izdržati posao jer su mi snage slabe, ali mi je kazao Gospodin: Kćeri, poslušnost daruje snagu5.

U konačnici, nismo li sposobni slušati, nećemo biti u stanju prepoznati ni Božji „govor” u svojoj savjesti. Jer, „Gospodin ponekad sugerira šapatom u dubini naše savjesti: u potrebno je pažljivo slušati kako bismo prepoznali ovaj glas i bili mu vjerni. Puno puta govori nam preko ljudi, i moguće je kako zbog nečijih nedostataka ili krivih mišljenja i predrasuda, nismo u stanju prepoznati ono što nas poziva na posluh6. Stoga, „Bog ne treba naš posao, već poslušnost7. Važno je shvatiti kako poslušnost, gledano iz perspektive kršćanina, nije slabost, već posebna čast i dostojanstvo jer njome ugađamo Onom koji nas voli- Bogu. „Vjerujem kako demon vidi kako ne postoji neki drugi put koji bolje vodi prema savršenstvu od puta poslušnosti, pa poslušnima stavlja niz prepreka i nevolja kako bi im zagorčao život8. „Učini sve kako bi te tvoj duhovni otac poučio normama pobožnosti koje imaš vršiti, kako bi time udvostručio milost i dobro, jedno po pobožnosti, drugo po poslušnosti koja njome upravlja i po kojoj se javljaju krijeposti. Blaženi oni koji su poslušni, jer Bog neće dopustiti nikada da skrenu s pravoga puta9. I dokle se god ne ponizino i poslušamo taj daleki glas u sebi, nikada nećemo pobijediti sklonosti svoga srca.

_______________________________

1Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Put, br. 623

2Sveti Bazilije, Catena Aurea, vol. Vl, str. 207

3Sveta Terezija Avilska, Put savršenstva, 32,5

4Sveti Josemaria Escrivá de Balaguer, Put, br. 623

5Sveta Tereza Avilska, Fundaciones, uvod. 2

6Isto, Susret s Kristom, 17

7Sveti Ivan Zlatousti, Homilija o svetom Mateju, 56

8Sveta Tereza Avilska, Fundaciones, 5,10

9Sveti Franjo Saleški, Uvod u pobožan život, 3,11

Scroll to Top