Upoznati sebe za upoznati Boga

Četvrtak, 21. srpnja 2022.

Mt 13,10-17

U ono vrijeme: Pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.« »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati — i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati — i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovog: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju, te se ne obrate, pa ih izliječim.« »A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«

NAJPRIJE UPOZNATI SEBE

Za razumjeti Božji govor treba imati dušu, srce, a ne osjetila. Stoga često govorimo o “očima duše, ušima duše”, o “duši koja osjeti” nešto kao što osjetimo dodirom,… Kao što je za gledanje očima potrebno imati ispravan vid, čiste oči, ne imati ništa zamagljenog pred sobom, tako je i za ispravno razumijevanje Riječi Božje potrebno imati čistu dušu i čistu savjest. Potrebno je sebe odmaknuti od grijeha: “Oni koji oči srca pokrivaju velom grijeha, po riječima Spasitelja gledjau i ne vide, primaju u sebe ali ne shvaćaju ni razumiju bilo što od tih riječi, te nisu u stanju cijeniti ono bitno u svojoj savjesti a tiče se odnosa sram teških grijeha1.

Grijeh je ono što onečišćava dušu i čovjeka onemogućava ga u ispravnu postupanju: “Ne želim da ostanete u neznanju braćo kada je u pitanju put na kojem se pada. Prva stepenica tog puta jest nepriznavanje vlastitih slabosti, vlastite nečistoće i vlastitih grešaka, do kojih dolazi kod ljudi koji opraštajući sami sebi želeći se utješiti zbog grešaka, sami sebe varaju. Druga stepenica tog puta jest nepoznavnaje samoga sebe(…)2. Ljudi koji gledaju i ne vide, slušaju i ne razumiju nemaju problem sa Bogom, već sa samim sobom. Ponovit ćemo lekciju svetoga Bernarda: prije svega takvi imaju sklonost umanjivanja grijeha, zanemarivanja težine pogreške, a onda istom sklonošću sami sebi opraštaju grijehe ili ne drže važnim ono što grijeh jest. Tipično za takve ljude jest da nerijetko, zbog zanemarivanja grijeha, sebe uopće ne poznaju ili kada upoznaju nešto o sebi, po prvoj sklonosti umanjivanja grijeha, to loše zanemare.

ZNATI I DOBRO I ZLO O SEBI

Ovo znanje o samome sebi jedna je od važnijih stvari glede našeg odnosa s Bogom. Naime, ne poznajemo li sebe ili se poznajemo u krivom svjetlu, nikada nećemo ni Bogu ni bližnjima pristupati ispravno. Netko ima visoko mišljenje o sebi, pa takav sve gleda s visoka: kako ljude tako i Boga. A kada mislite da Vam Bog neće ništa učiniti, to je kao da držite da ga nema.

Lijepo je o sebi čuti pohvale, ali za živjeti “u stvarnom svijetu” potrebno je poznavati i svoje loše strane. Potrebno je spoznati i ono loše: “Prepoznajem moj grijeh, imam ga pred sobom. Onaj koji ovako moli izbjegava one daleke prigode za grijeh, i to ne na površan način kao netko tko tapka u mraku, već netko tko dublje upoznaje sama sebe. Taj sebi ne oprašta, i upravo zbog toga zahtijeva od nekoga da mu oprosti3.

Ovo prepoznavanje vlastitih grešaka dovodi čovjeka do shvaćanja kako nije svemoguć, kako mu sve nije dopušteno i kako nije sve dobro ono što on radi. Drugim riječima, ovo prepoznavanje vlastitih grešaka čovjeka ne obara, nego ga vodi do poniznosti. Samo ponizan čovjek shvaća da mu je za oprost potreban netko drugi tko že mu oprost i udijeliti; shvaća kako sam to sebi ne može napraviti kako neki ljudi misle; i polako upoznaje Boga. “Spoznaja o sebi jer prvi korak koji jedna duša radi kako bi došla do spoznaje o Bogu4.

UPOZNATI SEBE ZA UPOZNATI BOGA

Kada jedan čovjek shvati svoju grešnost, najprije počinje shvaćati što je to pravednost. Naime, pravednost se tiče ispravna postupanja- reda u postupanju. Kada vlada nered u postupanju, onda je postupanje uvijek nepravedno bilo prema drugim ljudima, prema Bogu ili prema sebi. Čovjek koji griješi čini nepravdu unoseći nered u jedan sklad duše kojeg je stvorio Bog. Shvativši svoju grešnost, čovjek razumije kako je potrebno zbog grijeha ispraviti pogreške, kako je pri tom ispravljanju potrebno i ispaštati; jer pravednost povlači i pitanje krivice. Zbog nepravde koju u sebi uočimo po grijesima, shvaćamo ili bolje je reći imamo osjećaj krivnje, i često prolazimo nekažnjeno. Unatoč tome shvaćamo neispravnost vlastitih postupaka i nepravdu koju učinimo.

Već na ovom koraku shvaćanja vlastitih postupaka, možemo razumjeti kako ta nekažnjena krivica nije plod našeg lukavstva, zbog kojeg nitko nije primjetio kako griješimo, već plod milosrđa Boga- koji je spor na srdžbu, a bogat dobrotom! To je Bog koji strpljivo čeka da počnemo ispravljati svoje putove, da mu se obratimo, te da shvaćajući svoje grijehe, najprije od Njega zatražimo oprost kojeg On jedva čeka udijeliti. Tako ćemo, preko upoznavanja samoga sebe, upoznati i Boga. Upoznat ćemo da je Bog dobar i milosrdan. On je najprije dobar- savršen u svojoj dobroti koja ničim ne može biti narušena- i zbog takve savršene dobrote, Bog je milosrdan, i njegovo milosrđe nije moguće izmjeriti ni uvjetovati.

Onaj koji sebe ne upoznaje dublje, koji gleda samo površno na svoj život, koji traži samo hvale za sebe, Boga ne može upoznati i steći će krivu predodžbu o Njemu. Za takve će Bog više sličiti na ratnika koji nalaćuje svaku našu grešku, nego na doborga Oca koji strpljivo čeka na izgubljena sina Da mu oprosti i da mu pomogne.

Kada Boga ovako upoznate, shvatit ćete kako smo na njegovu sliku i priliku svoreni, i shvatit ćete Isusove riječi “milosrđe mi je milo, a ne žrtva” u kojima poziva na žrtvu po milosrđu: žrtvu koju ćete činiti opraštanjem, odustajanjem od vlastitih stavova- najtežu žrtvu- duhovnu žrtvu samoga sebe. “Upoznaj je dušo prekrasna, jer slika si Boga. Upoznaj se čovječe, jer slava si Božja5. Gospodin od nas traži da upoznajemo sebe na ispravan način kako bismo upoznali njega, i tu spoznaju o njegovu milosrđu prenijeli na svoje postupanje. “Dvije stvari želi Bog od nas: da razumijemo svoje grijehe i da opraštamo bližnjima (…), jer onaj koji shvaća da je grešnik, hita oprostiti bližnjemu. I ne samo ustima, već srcem6. Onaj koji shvaća svoju grešnost, shvaća koliko je i njemu samome potreban oprost. Stoga neće čekati da bi oprostio nekome tko je njega samoga uvrijedio.

Osim toga, sva naša uznemiravanja nalaze uzorke u nama samima, u našim srcima- ne od tuđeg zla- već od naših grijeha koji ostaju skriveni u nama kao sjeme vlastitog zla koje će se okrenuti protiv nas. Grijeh koji ne priznamo sebi, kojeg zanemarimo, prije ili kasnije se razbije nama samima u glavu po našem postupanju s bližnjima. Naime, zaboravimo na taj grijeh, ali on nas uznemiri u najgorem trenutku, baš kada ne treba. Stoga, u ničemu ne treba druge optuživati, već samo sebe pronicati.

________________________________

1Kasijan, Colaciones,23

2Sveti Bernard, Govor o psalmu 90

3Sveti Augustin, Govor, 19

4Sveti Ivan od Križa, Duhovbni spjev, 4,1

5Sveti Ambrozije, Hexameron, V111,50

6Sveti Ivan Zlatousti, Homilija o sv. Mateju, 61

Scroll to Top