Živo kamenje

četvrtak, 04. kolovoza 2022.

Mt 16,13-23

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist. Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

IZDRŽLJIVOST

Gospodin Petru danas govori kako je stijena na kojoj će sagraditi svoju crkvu koju nikakvo zlo neće srušiti. Stijena je dakako simbol čvrstoće prije svega. Stoga, razmišljanje o stijeni možemo početi od toga. Biti čvrst prije svega znači biti otporan na vanjske utjecaje. Promijenimo li to na duhovan život shvatiti ćemo kako je prva stvar koja obilježava stijenu zapravo sposobnost da istrpi vanjske napasti i napade na svoju dušu. Istrpjeti vanjske utjecaje znači biti sposoban primiti udarce u životu koje nekada i ne očekujemo. Ipak, biti sposoban istrpjeti udarce ne znači ne biti nesalomljiv. I najtvrđe stijena ima svoje mekan mjesto, mjesto koje se od nje odlomi od siline udaraca koje prima. Stoga ova sposobnost trpljenje znači istovremeno i lomljivost. Nije riječ o krhkosti, niti je riječ o slabosti stijene, već o jednoj prirodno j stvari koja je dijelom sviju nas. Svi smo na neki način lomljivi bez obzira na to koliko čvrsto izgledamo. Razlika je u tome koliko tko može istrpjeti više. Baš kao i kod stijene: ona stijena koja se stvara pod većim pritiskom površine zemlje čvršća i je i otpornija na udare. Naprotiv, ona koja se stvarala pod manjim pritiscima lomi se lakše. Čovjek koji je kroz život često prolazio kroz nevolje postajao je čvršći u neugodnim situacijama u kojima je doživljavao teške životne trenutke. Srce takve osobe nije otvrdnulo- srce je srce. Ono je uvijek jedan mekan organ koji teško pati u nevoljama. Vanjština pravi razliku među ljudima i često netko trpi puno više i neugodnije situacije i ne slomi se za razliku od čovjeka koji i pod malim pritiskom doživljava potpuni krah. Riječ je o tome da je onaj koji je često znao istrpjeti u život očvrsnuo, i nikako ne znači da ima tvrdo srce, već je trpljenjem kroz život stekao snagu koja ga drži na životu. Pogledamo li često u srca tih ljudi lako je shvatiti da pate puno jer vole puno. Ne bi naime nikada trpjeli toliko da nisu ljubili puno. Doista, vanjština lako prevari i ono što djeluje kao ljubav koja se raspada može bit slabost, dok ono što se drži naoko čvrsto, zapravo puno više trpi i puno više voli. Samo često to ne pokazuje jer su takvi ljudi naučili paziti na druge. Njihovo trpljenje oblikovala je ljubav. Trpjeli su jer su voljeli, stoga mogu izdržati puno.

ŽIVO KAMENJE

Netko bi pomislio kako ovo razmišljanje nema puno veze sa današnjim evanđeljem, osobito sa scenom u kojoj Isus Petru govori kako je on stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Promijenimo li govor o stijeni na Crkvu, valja nam s prisjetiti kako je Crkva sazdana od ŽIVOG KAMENA, od ljudi koji su međusobno povezani u jedno ljubavlju Boga, Duhom Svetim. O tome Sveti Ambrozije veli: “Učini napor i ti postani stijena! Ne traži tu stijenu izvan sebe nego u sebi. Ti budi stijena u razmišljanju, budi stijena u svojoj vanjštini, u svojem djelovanju. Na takvoj se stijeni izgrađuje tvoja kuća koju ništa neće razdrmati tako da bi se srušila, nikakvo zlo neće joj nauditi, nikakvo demon neće je odvratiti o Boga. Ako si stijena, onda si u Crkvi jer se i ona oslanja na stijenu. I ako si u crkvi, nikako zlo neće te nadvladati“ Čovjek koji je kao stijena čvrst i postojan u svojim stavovima može biti oslonac drugima. Ne znači da trpjeti neće- bio on stijena ili ne, udarce će sigurno primati o života. Ipak, postojanost u stavovima, u ponašanju, u vjeri i ljubavi, učinit će da daje razloge za nadu mnogima koji zasigurno trpe puno manje, ali se s tim nositi ne mogu. Dati razlog za nadu drugome ne znači objasniti sve na jedan intelektualna način, nego znači nekada saslušati, pokazati razumijevanje, kazati ono što ti drugi neće nikada reći iz lažnih obzira, biti spreman priskočiti u pomoć, jasno se odrediti spram zla i pokazat to svojim primjerom. Dati razlog za nadu zapravo znači svojom ljubavlju, ili da bude jasnije, svojom ljudskošću otvoriti drugome nove putove u razmišljanju, biti poticaj drugome da gledajući u primjer „stijene“ ne posustaje sa svojim životom, već se potrudi i sam očvrsnuti kako bi u dogledno vrijeme bio drugome stijena, oslonac

SRCE

Ljubav srca ključno je za biti oslonac drugome. To je jedan od niza paradoksa kršćanske vjere koji za biti drugome oslonac, jedan čvrst i jak oslonac, traži od oslonca da u sebi bude mekan, da ima srce u kojem ima mjesta za sve. Srce ispunjeno ljubavlju donosi snagu stijene u čovjeku koji može izdržati sve radi ljubavi. Ljubav je razlog svemu u životu što nam se događa i što nas pogađa. I tu nailazimo na još jedan paradoks. Puno dobrih i plemenitih ljudi biva pogođeno životom i djeluju kao da više u njihovu životu nema smisla. Kao da im nada više ne znači ništa jer im je život razorio budućnost. Takvi žive unatoč svojim tragedijama i žive jer ljubav svoga bića ne možete istrgnuti iz srca. Kamen je takav: izvana ga sve može razdirati, ali sredina mu je čvrsta. Biće ovakvih ljudi je ljubav koja se ne pridržava za sebe i upravo oni, bez ijedne riječi otvaraju pitanja mnogima: kako je moguće izdržati sve što prođu? Prije ili kasnije njihov život otkrije ono što naoko kamena vanjština slova: otkrije jedno izdanje o, ali veliko srce puno ljubavi koja se preko rana otvorena srca izlijevaju na druge ljude. I više okrijepe druge s malo svoga života, nego sve što bi čovjek u svakodnevici mogao primiti kao pomoć. Ovi su ljudi živa spremišta ljubavi na koje se možete osloniti jer pokazuju da i u najgorim trenucima svoga života pokazuju kako nisu izgubili ljudskost. Tu ljudskost mnogi gube radi sitnih stvari: novca, imanja, posla, ambicije, maslo uspjeha, malo počasti,… Ovakva ne mogu biti oslonac nikome jer će nas izdati one kada im to bude potrebno radi malih stvari. Ovo su sitne duše i ma kako velike stvari činili u životu, nikome ne mogu biti stijena- oslonac. A, stijena,… stijena se kleše nevoljama i što se više kleše to je ljepša. Takve su i čvrste duše koje su oslonci svima: svi vid njihovo trpljenje i ne mogu odoljeti ljepoti njihove ljubavi, njihova srca, njihove snage.

___________________

1_Sveti Ambrozije, VI,97-99, Opere eseghetiche, Milan IX/II, Milan- Roma, 1978, SAEMO 12, str.85

Scroll to Top