Dan Domovinske zahvalnosti

Upućeno onima koji trebaju brinuti o ovom dobrom hrvatskom narodu

Na današnji blagdan Gospe od snijega, u našoj domovini slavimo Dan domovinske zahvalnosti. Kada o zahvalnosti govorimo mislimo obično na čin zahvaljivanja za neko dobro koje nam se učini. U romanskim jezicima za zahvaliti se obično koristi izraz kojim mi darujemo hvalu. Ti izrazi hvalu opisuju prije svega kao darivanje. Ipak, ovo je darivanje osobito jer hvalom se ne daje ništa materijalnoga, već samo riječi. Čini se malo, zar ne? Oni koji poznaju moć i snagu riječi znaju kako se hvalom, onom iskrenom hvalom ne ostaje samo na riječima. To bi mogli onda nazvati licemjernim ili tek običnom pristojnošću.

Zahvaljivanjem se shvaća zapravo vlastita nedostatnost spram onoga kojima je nešto učinio. Čovjek koji se zna iskreno zahvaliti prikazuje sebe kao nekog tko je praznih ruku, kao siromaška koji nema dostatno materijalnoga i jedino mu ostaju riječi. Iskrenom se zahvalom čovjek umanjuje pred drugim, ponizuje, a ne ponižava. Ono što jedan takav čin izražava jest zapravo čista ljubav koja takvom jedino ostaje.

Postavimo svi danas pitanje: kako možemo zahvaliti Bogu i svim onim ljudima koji su nesebično krenuli u borbu protiv zla koje je nasrnulo na Hrvatsku? Možemo danas biti političari i lijepo ispuniti sve protokolarne norme. Mislim kako bi tek tada sebe mogli nazvati licemjerima jer tako ispunjavati svoje obveze nas stavlja u ravan onih koji ne mare za smisao ovog dana. Naime, zahvaljivanje je prije svega čin ljubavi, a ljubav se ne može zadržati na protokolu. Ona se ne može zadržati na par kurtoazni riječi, već se mora iskazivati djelima. Ljubav traži da s vidi djelima.

Kako dakle djelima možemo zahvaliti Bogu i ljudima za slobodu i mir koji baštinimo? Jasno je kako se tiče obavljanja naših svakodnevnim dužnosti. Svatko neka radi svoj posao i to je već dobar početak. Ipak, za iskazati ljubav na ovakav način potrebno je ići korak dalje. Za to pogledajmo u one koji su branili Domovinu u ratu koji je iza nas. U rat se išlo sa idealima, sa vizijom. Gledalo se naprijed i nije se nimalo nad sobom i situacijom u kojem smo se tada našli. Pitam Vas imate li vi viziju, imate li ideale pri obavljanju svoga posla? Znate li nadići problem sadašnjosti i poći putem ostvarivanja bolje budućnosti? Jeste li ljudi s idealima ili ste hladni činovnici koji jedino brinu kako će ih u nekom drugom mandatu izabrati u gradske vlasti? Ako ste idealisti, onda zasigurno dolazite u situacije u kojima se vaši ideali suočavaju sa zlom. I u ovoj točki treba gledati u naše branitelje.

U suočenju sa zlom prije svega morali su nadići jednu prepreku na koju su naišli: zlo koje jednako koristiti zakone kao i dobro. Čak i bolje: mnogi kriminalci, mnogi koji danas rade nepravdu malom čovjeku koriste zakon kako sebe zakonski pokrili i zaštitili svoja nedjela. U ratu smo se suočili primjerice sa embargom na oružje. To je bio svojevrstan zakon koji je zlo agresora dovodio u nadmoćnu situaciju.

Kako smo nadvladali zlo? Kršeći zakon? Netko to može tako gledati. Da smo ostali skrštenih ruku teško bismo pogriješili. Išli smo naoko protiv zakona, ali smo zapravo poslušali zakon koji je veći od bilo kojeg drugog, a to je SAVJEST. Savjest je, gledano teološki, mjesto susreta s Bogom, mjesto u kojem se nepogrešivo, vođeni ljubavlju suočavamo sa limitima ljudskih zakona. Savjest daje za shvatiti kako zakon ima granice kojima s jedino ljubavlju neće nadići zlo koje se ponekad skriva za zakonom.

Savjest nas dovodi do pojma SAVJESNOG OBAVLJANJA POSLA, što nadilazi puko ispunjavanje svoju obveza i stavlja na u položaj nekog tko brine o DOBRU DRUGOGA i ne zanemaruje zlo. Za ilustraciju: Viktor Franckl, u svom djelu U potrazi za smislom govori o zatvorskim čuvarima koji su ogrezli u zločinima. Na suđenju su se branili tezom da su samo slušali naredbe, odnosno samo su obavljali svoj posao. Samo obavljati svoj posao pokazuje ne samo nedostatka ideala, već i ljubavi, nedostatak zahvalnosti. Savjesno obavljati posao znači prepoznati zlo koje se skriva iza zakona i tražiti načine danas ono nadiđe i zlo pobijedi. Ne može se kazati da smo zahvalni za dar slobode i mira ako u kontekstu današnjeg života samo obavljamo svoj posao otvarajući prigodu zlu i nepravdi, neradu i nedostatku zdrava duha da se razmašu. Za ovo vam je potrebno ono što su branitelji imali u ratu. Prije svega mislim tu na hrabrost u suočeni sa zlom. Svi ti ljudi sebe su izložili zlu kako bi zaštitili dobro drugih. Želite li im zahvaliti za sve učinjeno imajte hrabrosti i izložiti sebe, stanite hrabro u obranu dobra, ne skrivajte se iza gradskih ili zakonskih propisa hineći nemoć, većine suočite sa nepravdama i zlom. Vodite se idealima i vizijama, a savjest će vam dati razlog za hrabro postupanje u obrani dobra građana. Ne budite karijeristi koji se brinu samo za svoj reizbor ili za sitne interese. Vlastiti interes u vašem položaju j uvijek sitan, sitne interese brane sitne duše koje će radije surađivati sa zlom i nepravdom nego se suočiti s njim.

Zahvaliti se u ovom danu za Domovinu moguće je jedino hrabrim postupanjem u obavljanju svoga posla koje nas uvijek usmjerava dobru ljudi. Zakon također treba usmjeriti dobru, ali što ako ga zlo zlorabi? Ako se time nanosi više štete nego koristi?

Druga stvar koja obilježava jedan stav zahvaljivanja jest JEDINSTVO, a ne strančarenje. U ratu su svi bili vođeni istom cilju bez obzira na stranku kojoj su pripadali. Kako je moguće da nam se danas ciljevi razilaze? Možemo se razlikovati u načinima dolaska do cilja, ali cilj mora biti isti: dobit građana i izgradnja jednog mentaliteta koji zna sebi podignuti ljestvicu i ne biti kukavica, koji zna gledati unaprijed i hrabro se izložiti za ostvarenje vizija, ideala, pa makar izgubio na izborima, pa makar me ne izabrali ponovo. Važnije od mog dobrog glasa u javnosti jest dobro ljudi, pa ako je moj ugled cijena toga, ili je cijena moj politički položaj- onda mi je sebe izložiti za ljude. Možete li sebe izložiti poput branitelja u suočenju sa zlom ili ste obični činovnici koji svoj kukavičluk skrivaju iza zakona ublažavajući ili zanemarujući govor vlastite savjesti? Jeste li idealisti ili ste oni koji obave svoje za plaćicu? Razmislite još jednom, na Dan domovinske zahvalnosti radite li sve iz ljubavi, onako kako to rade savjesni ljudi, vizionari i idealisti, tražeći dobro ljudi i štiteći ih od zla koje se skriva iza zakona. Jer zahvaljivanje, ono iskreno zahvaljivanje traži da se ljubav koja gleda u dobro drugoga, a ne u svoj interes, vidi po djelima.

Scroll to Top