Odgovornost u obavljanju posla

Nedjelja, 07. kolovoza 2022.

Lk 12, 32-48

ODGOVORNOST U VRŠENJU DUŽNOSTI

Upravitelj iz prispodobe jest netko neodgovoran spram svoga posla i svoga položaja kojeg je stekao isključivo milošću gospodara. Gospodara naime, može dati službu upravitelja kome želi. Stoga, onaj koji tako službu primi, mora biti odgovoran– mora odgovoriti na pravi način za ono što je milošću primio. “Svaki muškarac i svaka žena služe u Božjoj vojsci. Čuvaju neki dio njegove utvrde u svijetu. Neki su vojnici smješteni u zidinama, a drugi u unutrašnjosti dvorca. Svatko treba vjerno obavljati svoju dužnost i zadatak. Nitko ne može napustiti svoj položaj. Kada bi se to dogodilo, onda bi utvrda bila izložena napadima pakla1. Drugim riječima, odgovoriti na božji poziv uvijek je vezano uz trenutak koji se živi. Ono što je potrebno učiniti u tom trenutku- valja učiniti najbolje što se može ono što radiš: “Ako si bio izabran, pozvan od ljubavi Božje da ga slijediš, dužan si mu odgovoriti, …, a i ništa manje, dužan si i druge voditi, doprinositi svetosti i ispravnu putu ljudi, tvoje braće2.

Naš se odgovor Bogu ne tiče samo nas samih, već i svih koji nas okružuju. Svojim ponašanjem, ne samo da odgovaramo Bogu na sve što nam je u životu dao, već i druge potičemo na razmišljanje o Bogu. Izostane li ovo drugo, naš se apostolski zadatak neće do kraja izvršiti. Drugim riječima, naša se osobna odgovornost ne odnosi samo na nas, već uvijek i na ljude kojima smo okruženi. “Papa Ivan Pavao I. jednom je govorio o obavezama učitelja. Naveo je primjer jednog poznatog sveučilišnog profesora iz Bologne, koji je jednom otišao u Rim sudjelovati na nekim proslavama. Susreo se i s ministrom obrazovanja, koji mu- kad je profesor morao poći- kaza neka još ostane, neka bude njegov gost. Profesor mu odgovori da ne može jer sutra drži predavanje na sveučilištu i studenti ga očekuju. – Ja te oslobađam ove obaveze- kaza mu ministar. –Vi me možda oslobađate, ali ja sebe ne oslobađam– odgovori profesor, koji je imao visoku svijest o školi i o đacima. Bio je od one vrste ljudi koji su govorili- Za poučavanje Johna latisnkom, nije dovoljno samo znati latinski, treba također poznavati i voljeti Johna- ili – Vrijednost neke lekcije ovisi o njenoj pripremi3. Ovaj je čovjek duboko ljubio svoje zvanje. Koliko puta samo trebamo kazati sebi- Ja ne oslobađam sebe, čak i kada okolnosti možda nude oslobađanje od dotične obaveze4.

Za biti odgovoran potrebno je imati svijest o tome kako smo sve što u životu imamo zapravo primili kao dar odBoga, te jačati volju da se svoje dužnosti vrše redovito unatoč neprilikama na koje pri tom nailazimo. Kada čovjek shvaća kako nije on sam zaslužan za ono što ima, već je sve što je radio zapravo oplemenjeno milošću Božjom, takav shvaća koliko je pred Bogom malen. Shvaćajući kako je na njegovu mjestu mogao biti bilo tko drugi, kako još postoji na ovom svijetu ljudi koji rade kao on ili možda bolje od njega, a ipak on je taj koji je “iskočio” po nečem, takav čovjek pokazuje kako je ponizan i zahvalan. To je početna točka jednog zdravog apostolata u kojem čovjek neće koristiti svoj položaj da bi se još više izdizao, već da bi izdignut pomagao i drugima da se izdignu.Trebaš priopćiti drugima Ljubav Božju i revnost za duše kako bi oni opet upalili mnoge druge koji stoje na trećem mjestu, a svaki od tih posljednjih da upali svoje kolege s radnog mjesta. -koliko duhovnih kalorija trebaš!- I koliko velika odgovornost ako se ohladiš! -A- ne želim ni posmisliti- kako strahovit zločin, ako pokažeš loš primjer5.

VELIČINA PUTA MALENIH LJUDI

Ova poniznost i malenost ljudi koji ne traže za sebe ništa, ne znači beznačajnost. Biti ponizan i malen ne znači biti neki bezveznjaković koji nikome ne znači ništa. Čest je slučaj da ljudi postanu malodušni u svom kršćanstvu i pomisle kako ništa oni ne mogu promijeniti. Potpuno krivo! Upravo to želi onaj koji nam stavlja svakodnevne prepreke na putu prema Kristu! Želi da postanemo malodušni i da odustanemo javno od svog kršćanskog življenja vjere. Želi da se suobličimo svijetu, da postanemo kao drugi, da pobjegnemo od problema, da ne rješavamo ništa niti da se upinjemo promijeniti išta jer, čini se kako to sve skupa nema smisla,…. Razmišljati treba upravo na suprotan način. Nisu bitni naši planovi, već Božji planovi za nas. A oni se neće moći ostvariti ako mlako pristupamo životu i vjeri, ako svoje poslove i dužnosti obavljamo tako da nas nije briga za ništa.

Tek kada se shvati kako je maleni čovjek velik i bitan u očima velikog Boga, može se dobro razumjeti važnost odgovorna ponašanja u društvu jednog kršćanina, jednog običnog, malog čovjeka: “Ne budi… bedast. Istina je da u najboljem slučaju, igraš ulogu jednog malog vijka u tom velikom Kristovom pothvatu. Ali znaš li što znači ako vijak ne steže dovoljno ili ako iskoči iz svog mjesta? Popustit će komadi većeg obujma ili će se slomiti zupčanici. Zastat će s radom. Možda će se pokvariti cijeli ustroj. Kako je velika stvar biti maleni vijak!6

ISPRAVNOST NAKANE I DJELOVANJE BEZ SENZACIJA

Jasno je kako veličina pozicije ili posla koji se obavlja nije ključna za ponašanje jednog kršćanina već odgovornost spram onog posla koji mu je povjeren. Jednako je važno shvatiti kako smo i mi kapacitirani nekim darovima ili talentima koje moramo iskoristiti u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Nije lako prepoznati ni mjesto ni vrijeme u kojem Bog od nas traži da napravimo nešto u njegovo ime, stoga je od ključne važnosti raditi odgovorno upravo ono što radim sada. Čak ni to ponekad nije dovoljno za prepoznati Božju volju za nas. Stoga je, osim što odgovorno treba pristupiti svakom poslu, potrebno je svemu pristupati sa ispravnom nakanom, jer „čistoća našin nakana u svemu što radimo nije ništa drugo doli očitovanje Božje prisutnosti. Bog je prisutan u svim našim nakanama7, u svemu što radimo.

Maleni ljudi za obavljanje svoga posla i dužnosti ne trebaju gledatelje, ne treba im publika. Sve rade tiho, ne ističu sebe ni u čemu, ne traže da se u svemu vrši ono što im je na umu i ne postavljaju se ispred drugih. „Želiš li publiku u onome što radiš, sjeti se da su stalno oko tebe: imaš anđele, arkanđele, i tako dalje sve do samoga Boga8. Ispravna nakana usmjerava naš posao prema nekom dobru, a za to nam nije potrebno tražiti pohvale od ljudi. „Za onog koji ne traži da bude viđen kod ljudi, čak i kada sve radi u njihovoj prisutnosti, ne može se kazati kako radi u prisutnosti ljudi, jer ne radi zbog njih. Onaj koji radi nešto radi Boga, ne vidi u svom srcu ništa drugo doli Boga”9

_______________________________

1F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VIII- 312

2Josemaria Escriva de Balaguer, Kovačnica, 360

3Usp. Ivan Pavao I. Angelus, 17. rujna 1971.

4F.F. Carvajal, Razgovarati s Bogom, VIII-313

5Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Put, 944

6Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Put, 830

7Salvador Canals, Ascética meditada, str. 143

8Sveti Ivan Zlatousti, Catena Aurea, vol. 1, str. 344

9Isto, str. 337

Scroll to Top