Mudre i lude djevice

Utorak, 09. kolovoza 2022., Sveta Tereza Benedikta od Križa

Mt 25, 1-13

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.« »Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’« »Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

ISUS IDE TAMO GDJE VIDI SVJETLO

“O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’” Ovim riječima Isus želi upozoriti kako Bog iznenada može banuti u naš život i kako možemo biti nespremni za njegov dolazak, baš poput onih djevica koje sa sobom nisu ponijele ulje za svijeće. U tradiciji Izraela, vjenčanje se odvijalo tako da je u jednom trenutku ženik pošao po zaručnicu koja ga je čekala sa svojim družicama u svojoj kući. One su morale biti spremne za njegov dolazak I ne opuštati se kako se ne bi predomislio I vratio. Spremnost djevojaka, bila je dobar znak ljubavi koja čeka na svog dragog. Čekanje je bilo znak ljubavi I poštovanja, a ne puki tradicijski izričaj.

Lako je prepoznati likove iz ove prispodobe: zaručnik je Isus Krist, djevice predstavljaju crkvu koja čeka svoga zaručnika. U toj Crkvi žive I spremni I nespremni na taj dolazak u kojem će se Crkva sjediniti potpuno sa svojim Zaručnikom. Djevice su zapravo vjernici koji sačinjavaju Crkvu. Oni koji nisu budni, koji nemaju ulja, to su oni koji ne žive jedan život u vjeri: njihova je vjera ostala suha kao svjetiljka bez ulja. Stoga njihovo ponašanje ničim ne podsjeća na ponašanje jednog vjernika. Takvi ljudi ne mogu drugima dati svoga svjetla. Sjetite se obaveze koju je Gospodin ostavio nama: “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. (15) Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. (16) Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,14-16).

Zadatak nam je da vlastitom vjerom drugim (jednako kao I sebi) osvjetljavamo put prema Kristu.Pa I sam Zaručnik ide tamo gdje VIDI SVJETLO- On ne ide u tamu, gdje nema ni vjere ni života.Drugim riječim, milost se neće izlijevati tamo gdje nema svjetla u nekom životu. Ondje gdje se čovjek bori za sebe, za svoj ispravan put prema Bogu, kao da dolijeva stalno ulje u svijeću, koja će tada trajno gorjeti. Upravo se to očekivalo od djevica: da imaju dovoljno ulja, da ga doliju, da one učinu nešto što će Zaručniku pokazati mjesto na koje mu je doći. Kaže sveti Augustin: “Bdij sa srcem, sa vjerom, sa nadom, sa ljubavlju, sa djelima, (…); spremaj svjetiljke, čuvaj da se ne utrnu, nahrani ih nutarnjim uljem. Stalno ih dopunjaj tim uljem nutrine koje se izlijeva iz jedne čiste savjesti; ostaj u zajedništvu sa Zaručnikom preko Ljubavi, kako bi te uveo na gozbu na kojoj se tvoja svjetiljka nikada neće ugasiti1.

SVJETILJKE- NAŠ ŽIVOT

Danas se možemo pitati što su to svjetiljke koje nose djevice? Svjetiljke su naši životi kojima upravljamo. U ono vrijeme, svjetiljke su trebale biti ispunjene uljem kako bi svijetlile. Postoji sličnost sa našim životima. Svaki naš život, trebao bi, prije svega svijetliti drugima poput svjetiljke I svojim svjetlom pokazivati put prema Bogu. Kako bismo mogli uopće svijetliti život mora biti ispunjen poput svjetiljke.

Dvije stvari su vezane uz svjetiljke: najprije one moraju svijetliti mjesto na koje ima doći zaručnik; a s druge strane, moraju i drugima osvjetljavati put prema njemu. I jedno i drugo jako je važno pogledamo li kraj ove prispodobe. Na kraju priče lude djevice ostaju izvan svečanosti. Kada se vrata svadbene dvorane jednom zatvore više se ne otvaraju. „»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«” Tako je i sa našim životom nakon smrti: kada jednom umremo, ako nismo imali svjetla u sebi, Gospodin će zatvoriti putove prema sebi. Nakon jednog lošeg i nečestita života, života o kojem se nije vodilo računa, života koji je bio zapušten nije moguće napraviti nadokandu nakon smrti: takvima se vrata zatvaraju. Potrebno je dakle malo truda u ovom životu, kako bi naš život bio ispunjen svjeltom dobrote i ljubavi, i kako bi to Isusu sutra, nakon smrti to svjetlo pokazalo gdje smo- kako bi nas privukao k sebi.

ULJE

Postavljamo sebi pitanja: kako svijetliti I što je to čime mora biti ispunjene naš život? Što je to ulje?Kako o ovoj potrebi da se bdije nad svojim životom, u kojem ćemo paziti na savjest, na život u vjeri, govori sveti Josemaria Escriva de Balaguer: “Kršćanstvo nije stvar koja sebi dopušta komodan život: nije dovoljno biti u crkvi. Prvo obraćenje, prva promjena ponašanja- to je stvarno jedini trenutak kojeg se netko sjeća- netko tko u tom trenutku shvaća što Gospodin želi od njega. To je jako važno. Ipak, važnije od toga, ali I teže, jesu ona stalna obraćenja (stalne promjene u ponašanju koje nas vode Kristi, op. Autora). I za održati sebe u tim stalnim obraćenjima, potrebno je imati jednu dušu mladu, zazviati Gospodina, otkrivati u svom životu istinske vrijednosti, tražiti oprost,...”2

Imati ulja u svići” znači imati vjere u svom životu, i to imati takvu vjeru koja će nas poticati da djelujemo u svijetu tako da svijetle naša djela dobrotom i ljubavlju. Može Vam se učiniti da nekada uzalud “trošite ulje”, ali nije tako. Nikada ne znate kada će Vaše svjetlo druge potaknuti na razmišljanje o sebi, o Bogu, o svijetu- o vjerI. U nevoljama ljudi nerijetko gledaju najprije sebe. Onaj koji ima ulja u svijeći, on se ne obazire previše na sebe, već gleda druge- dijeli svoje svjetlo sa drugima, svoju dobrotu usmjerava drugima. Tada nije dovoljno imati savršen život gledajući izvana- potrebno je biti ispunjen nečim iznutra– nečim što te potiče na nesebičnu dobrotu koja se vidi ali koja se čini bez pretenzija da se vidi. Ne zaboravite jednu stvar: ako je Vama trenutno dobro- ne znači da je svima dobro. Možda, dok Vi živite na “svjetlu”, netko prolazi kroz mračnu fazu života u kojoj ga pritišću obaveze, krediti, problemi u obitelji, nerazumijevanje okoline. Takvi ljudi trebaju vaše svjetlo, trebaju Vašu dobrotu, toplinu Vašega srca. Nemojte im okretati leđa I skrivat svoje svjetlo kada ih vidite. Vama se ulje (život u vjeri) dalo kako bi vaše svjetlo svijetlilo drugima, a ne samo vama. Mudre djevice vode računa o svom ulju- o svojoj vjeri. Njihovo postupanje ravno je postupanju onog čovjeka koji je razloge svog ponašanja, razloge davanja dobra životna primjera našao u drugome, a ne u sebi. Naša vjera oplemenjuje našu ljudskost i čini da ona svijetli kroz naše postupke.

USPAVANE DJEVICE: ISPRAVNO KORIŠTENJE VREMENA

Običaj da djevice sa upaljenim svijećama dočekuju zaručnika na vjenčanju, Gospodin upotrijebio u evanđelju kako bi nas upozorio na potrebu SPREMNOSTI, BUDNOSTI na dolazak Krista. Za one koji su poput ovih ludih djevica i žive uljuljkano i bezbrižno, ne hajući za vlastiti život, sveti Grgur Veliki veli kako će se i oni pokajati nakon smrti, ali će biti kasno, jer za tim nisu marili za života. Nakon smrti stanje koje sa sobom donosimo se ne može promijeniti: ili imamo ulja ili ga nemamo. Kano je za dopunjavanje svjetiljke: (koji su poput ludih djevica) „pokajat će se tada kada umru, ali njihova pokora neće imati vrijednosti niti će dati ploda, jer ne zadobivaju oprost za pokajanje oni koji sada gube vrijeme na gluposti, vrijeme u kojem treba zadobiti oprost3. „Onaj koji je obećao oproštenje onima koji se pokaju, nije to obećao grešniku koji za pokajanje ne mari ili ga odgađa4.

Loše korištenje vremena, koje nas vezuje uz neizvršavanje obaveza, uz gubljenje vremena na gluposti, na grešne stvari, zapravo pokazuje nedostatak spremnosti da čovek promijeni svoj život. Kao i kod grešnika koji zna da se treba pokajati, ali stalno odgađa to. Djevice, i lude i mudre su sigurno znale kako će im trebati ulja, ali one lude nisu marile za to. Mislile su o drugim stvarima. Valja nam ovaj život stoga cijeniti, jer „svaka je sitaucija u čovjekovu životu neponovljiva, plod je jednog istog poziva da se život živi intezivno, ostvarujući sve u njemu Kristovim duhom5.

NAŠE SVJETLO SVIJETLI ZBOG ZARUČNIKA

Ono na što želimo uputiti ovo razmišljanje jest činjenica da naša “svjetiljka”, odnosno naš život svijetli zbog Krista. Mi bismo trebali biti dobri zbog Boga, jer ako smo dobri zbog Boga ili iz ljubavi prema Bogu, onda ćemo I prema ljudima biti dobri jer Bog to želi. To je kao sa roditeljima I djecom: roditelji odgajaju djecu da budu dobri. To znači biti dobar prema roditeljima, ali ako se ta dobrota ne vidi prema drugim ljudima, onda je odgoj zakazao. Kada je dijete dobro prema drugim ljudima, onda je ta dobrota plod jednog dobrog odgoja primljenog od roditelja. S druge strane, ovo iskazivanje ljubavi preko pristojnosti I dobrote spram drugih ljudi, ne mora uvijek biti izraz one čiste ljubavi prema bližnjemu, ali će se iskazivati radi roditelja i radi ljubavi prema roditelju. Kada se ne ponašam pristojno prema neznancma, pokazujem veliko nepoštivanje prema onim ljudima koji sume odgojili da druge poštujem, I obrnuto. Tako je I sa kršćanima: želimo li na primjeren način pokazati ljubav prema Bogu, onda moramo paziti na svoje ponašanje prema ljudima.

San u koji su zapale i lude i mudre djevice, slika je života koji se uljujkao. To se može dogoditi svima; svi u ovom životu padamo u napasti i grijeh, ali neki od nas imaju život ispunjen dobrotom i ljubavlju (uljem), dok drugi ne. Istovremeno, san je slika smrti: tako nakon smrti, čovjek ostaje u noći poput ovih djevica, u mraku. U tom mraku svijetli samo onaj život koji ima „ulja” dobrote i ljubavi u sebi. U tom mraku smrti Gospodin dolazi po čovjeka i pronaći će samo one koji imaju to ulje po kojem će njihovi životi svijetliti i najgoroj tmini smrti. Takve dobre i plemenite će pronaći zbog njihova života koji je i u ovom svijetu svijetlio drugima, i takve će povesti sa sobom na nebesku gozbu. Naprotiv, one koji za života nisu svijetlitli i nisu skupljali u sebe rezervu ulja dobrote neće pronaći jer ne svijetle, pa će ostati u tami.

Kada Zaručnik ode na gozbu, vrata se neba zatvaraju za one koji nemaju svjetla jer ih se nije moglo pronaći. Nije se u njima pronašla ljubav i dobrota koja je drugima svijetlila za života. I tako bez svjetla u sebi ostaju u tami smrti.

________________

1Sveti Augustin, Sermones, 93,17

2Sveti Josemaria Escriva de Balaguer, Susret s Kristom, br. 57

3Sveti Grgur Veliki, Homilija 12 o evanđeljima

4slijedi

5Sveti Josemaria EScRIvA DE BALAGUER, Susret s Kristom, 112

Scroll to Top