Omiš je stari grad, smješten na lijevoj obali ušća rijeke Cetine, podno strmih obronaka Dinare (omiške).
Prvi put se u dokumentima spominje 1074. godine u Supetarskom kartularu.
Tada je kralj s banom Petrom odsjeo u crkvi Svetog Petra, koja se nalazi u Omišu. 

Od 1166. godine Omiš je sjedište državice primorskih Kačića i poznato gusarsko gnijezdo iz kojega su Kačići držali kontrolu nad dobrim dijelom srednjeg Jadrana.
Već je u srednjem vijeku grad na ušću Cetine bio opasan debelim zidinama, a iznad grada podignuta je tvrđava Peovica (Mirabela).

Još u starokršćanskom razdoblju u Omišu je bila nazočna kršćanska zajednica o čemu svjedoče arheološki nalazi na lokalitetu starog groblja.
Ta je zajednica nestala u seobi naroda početkom 7. stoljeća, kada su stradale i druge kršćanske zajednice na našoj obali.

Godine 1715. u Omiš su se doselili, zbog ratnih neprilika, franjevci iz samostana u Prološcu i podigli samostan na Skalicama, kod crkvice Gospe od Karmela.
U tom su se samostanu održali do danas i za sve vrijeme bili od  pomoći omiškom župniku i okolnom svećenstvu. 

Godine 1917. redovnice Služavke Maloga Isusa u Omišu otvaraju svoj samostan, vode dječje zabavište, otvaraju zanatsku školu za djevojke, vode crkveno pjevanje, preuzimaju sakristansku i katehetsku službu.

Scroll to Top